Prihvaćajući zahtjev za rehabilitacijom pokojnog Andrije Hebranga, koji je podnio njegov sin Branko Hebrang, beogradski Okružni sud u rješenju, s nadnevkom od 13 . studenoga 2008., navodi da je Andrija Hebrang rehabilitirana osoba.

»Hebrang je sada proglašen žrtvom i došlo je vrijeme da hrvatske vlasti pokrenu postupak za povratak njegovih posmrtnih ostataka u Zagreb«, rekao je danas njegov sin Branko Hebrang.

Sud prosuđivao prema tajnim spisima

«... Andrija Hebrang, koji je službeno uhićen u Beogradu 18. svibnja 1948. godine i protiv koga je vođena istraga u zatvoru UDBE-e za Jugoslaviju, u Beogradu, a koji je prema službenoj verziji počinio samoubojstvo u istražnom zatvoru 11. lipnja 1949. godine i pokopan na nepoznatom mjestu i od strane nepoznatih osoba bez sudjelovanja članova obitelji, bio je žrtva progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga«, navodi se, uz ostalo, u Rješenju beogradskog Okružnog suda.

Beogradski sud je prosuđivao o zahtjevu za rehabilitacijom na temelju spisa tajnog Dosjea Andrije Hebranga iz Arhiva Srbije pa tako vjerodostojna interpretacija sudbine hrvatskoga domoljuba i antifašiste još uvijek ostaje nepoznata.

Uz Andriju Hebranga, žrtvu montiranih političkih optužaba, zahtjev za rehabilitacijom podnesen je i za njegovu suprugu Olgu. Zahtjev je 2007. podnio njihov sin Branko, preko beogradskoga odvjetnika, na temelju Zakona o rehabilitaciji, koji je 2006. donesen u Republici Srbiji.

Tim zakonom mogu se rehabilitirati osobe koje su bez sudske ili administrativne odluke ili takvim odlukama lišene iz političkih ili ideoloških razloga života, slobode ili nekih drugih prava od travnja 1941. do travnja 2006.

Do danas nepoznato mjesto pokopa

U zahtjevu se osim rehabilitacije traži i da se utvrdi i priopći točan datum njegove smrti i mjesto gdje je pokopan.

Andrija Hebrang (1889.– 19??) uhićen je u svibnju 1948. i zatvoren u beogradski zatvor Glavnjaču. Protiv njega istragu je vodio general Mile Milatović, koji je 1952. o tome objavio knjigu navevši da je u zatvoru počinio samoubojstvo. U to vrijeme bila je to jedina informacija o Hebrangovoj sudbini. Postoje, međutim, dokazi da nije mogao počiniti samoubojstvo vješanjem o radijator, kako to tvrdi njegov istražitelj, jer u to vrijeme u zatvoru nije bilo radijatora. Dokumenti iz Dosjea Hebrang u Hrvatskom državnom arhivu pokazuju da je Hebrang do sredine 1949. bio živ, da na dan tobožnjega samoubojstva 11. lipnja 1949. nije bio u ćeliji i da je zasad nepoznatoga dana najvjerojatnije umoren.

Obitelj, međutim, nikad nije obaviještena o smrti Andrije Hebranga, niti su im vraćene njegove osobne stvari, a do danas nije poznato ni mjesto njegova pokopa.

Dan poslije Hebrangova uhićenja, uhićena je i njegova žena i troje djece, koji su internirani u beogradskoj Durmitorskoj ulici. Olga Hebrang osuđena je na 12 godina zatvora, a nakon što su djeca prebačena u Zagreb, gdje je brigu o njima preuzela Hebrangova sestra, i ona je zatvorena u Glavnjaču. Olga je u zatvoru provela osam i pol godina.

Deklaracijom Hrvatskog sabora 1992. Hebrang je proglašen »nevinom žrtvom komunističke represije« i politički je rehabilitiran, javlja Hina.