 |
|
|
 |
|
|
 |
 |
 |
Hrvatska i EU - od ljubavi do prezira |
| Bojan Munjin |
|
|
Hoću-neću, volim-ne volim. Ovako bi se mogle opisati višegodišnje promjene raspoloženja našeg javnog mnijenja po pitanju pristupa Hrvatske Evropskoj uniji, ali ni do danas nisu sasvim jasni motivi ljubavi ili prezira hrvatskih građana prema jednoj političkoj organizaciji koja predstavlja sinonim standarda modernog življenja. Skala popularnosti EU u Hrvatskoj rasla je i padala pod različitim okolnostima; jednom smo na EU bili ljuti zbog Haaga i hapšenja Ante Gotovine, drugi put nam je premijer Sanader objasnio da je EU dobra stvar, treći put su nam njihovi uvjeti bili prestrogi, četvrti put smo se zabrinuli za sir i vrhnje, a peti put smo dignuli ruke i rekli da nas ionako nitko ništa ne pita...
|
| 24. rujna 2008 |
|
Podjela na optimiste i one druge kompleksna je i kreće se otprilike po sredini hrvatskih političkih stranaka, studentskih učionica i spavaćih soba običnih građana, ali prema dosta nemuštoj diskusiji u javnosti po tom pitanju čini se da većina stanovništva – osim golih stereotipa – o Evropskoj uniji vrlo malo zna.
Tako na praznom javnom prostoru ostaju uglavnom neki tanušni stavovi, ili da će ulaskom u Evropsku uniju konvertibilne novčanice u Hrvatsku početi stizati u kamionima, ili da ćemo se na taj način prodati strancima, a mi strance – kao što se zna – ne volimo. Ankete o prihvatljivosti Evropske unije provode se praktički od početka hrvatske samostalnosti, no one osim hirovitog toplomjera pod pazuhom javnosti pokazuju i jednu konstantu: što vrijeme više odmiče, domaća populacija Evropu – sve manje želi.
Politička atmosfera tako liči na onu mudrost o psima koji laju i karavanu koji prolazi, ali u hrvatskom slučaju ova poslovica će čini se puno koštati: pristupanje Hrvatske EU predstavlja centralno vanjskopolitičko pitanje za aktualnu Vladu i Sabor, dok trenutno više od polovice hrvatskih građana takvu integraciju ne podržava.
Kratkoročno pitanje glasi zašto hrvatske institucije nisu u stanju izaći na kraj s tom bukom u vlastitom dvorištu, a dugoročno se čini da Hrvatska neće puno profitirati ako se taj lavež nezadovoljstva bude neprestano čuo u hodnicima Evropske unije.
U vezi s prvim pitanjem, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Damir Grubiša smatra da se aktualna politička elita nije potrudila da građanima predoči pravu prirodu evropskih integracija jednostavno zato jer robuje – starim političkim obrascima. Ona uvjerava građane, po nekom principu retrospektivne evropeizacije, kako Hrvatska pripada Evropi jer je bila dio Austro-Ugarske prije dvjesto godina i borila se protiv Turaka, dok je danas Evropska unija sve samo ne to. Drugo, dominantni stereotip u javnom političkom diskursu je teza da Hrvatska mora pobjeći s Balkana kao mjesta najcrnjeg užasa, a Evropska unija je između ostalog stvorena radi borbe protiv crnih rupa na vlastitom tlu i dobrosusjedskih odnosa. Treće, hrvatska elita nas svako malo uvjerava – uostalom tako piše i u Ustavu – o nedjeljivom i neprenosivom nacionalnom suverenitetu, a pretpostavka evropskih integracija jest – kao što to čine puno starije države od nas - da se dio suvereniteta po definiciji prenosi na evropske institucije. Zato u nas realne slike o Evropskoj uniji nema jer – sa sindromom zakašnjele nacije - mi ne posjedujemo realnu sliku niti o drugima, niti o sebi samima, zaključuje Grubiša.
Tako se i narod i njegova elita nalaze u nekom čudnom odnosu spojenih posuda pri čemu nije uvijek jasno što je na toj klackalici retrogradno, a što moderno, pa sociolog Aleksandar Štulhofer u svojem nedavnom istraživanju (1) priznaje kako je teško uobičajenim anketnim instrumentarijem proniknuti u um i srce hrvatskih građana. U njihovim odgovorima po pitanju Evropske unije bijelo nije uvijek bijelo i obratno, što bi se moglo pripisati, smatra Štulhofer, nekoj vrsti – ograničene (i)racionalnosti. Tako je do 2004. postojao stanoviti paradoks u raspoloženju hrvatskih građana koji je glasio da je otprilike 80 % ispitanika bilo za pristupanje Hrvatske EU, ali je samo 34% podržavalo tu istu Evropsku uniju. Ovakvu diskrepanciju Štulhofer objašnjava s jedne strane određenim idealizmom u prvim godinama nezavisnosti, kada su građani na razini zamišljenog nacionalnog identiteta intimno željeli vjerovati kako pripadaju evropskom kulturnom krugu, što god to značilo, ali su zbog nabujalog nacionalizma u tim godinama Evropsku uniju kao supernacionalnu organizaciju smatrali nepoznatom prijetnjom.
Nakon 2004. taj popularni euroskepticizam izjednačio se, i po pitanju integracije, i po pitanju povjerenja u EU, on danas iznosi preko 50%, ali Štulhofer priznaje da najdublje razloge ovakvom stavu dostupni modeli istraživanja još uvijek nisu u stanju izmjeriti. Naime, Štulhoferovi nalazi pokazuju da je sociodemografski profil euroskeptika u Hrvatskoj praktično nepostojeći. Premda teorija (McLaren) govori da su stariji i slabije obrazovani ispitanici, tzv. tranzicijski gubitnici, skloniji izolacionizmu, u slučaju hrvatskih euroskeptika oba su utjecaja izrazito slaba. Protivno očekivanju, analiza sugerira da popularni euroskepticizam nije određen humanim kapitalom (obrazovanjem), niti osobnim (ne)uspjehom tijekom tranzicijskih godina. Upućuje li to na zaključak prema kojemu se percepcija EU u nas temelji na iracionalnim motivima i bizarnim situacijskim utjecajima, pita se Štulhofer? "Čini se da različite društvene skupine, čiji članovi ne moraju biti obilježeni istim ili sličnim društvenim položajem, iskazuju različite motive za negativnu percepciju EU. Isključivi nacionalizam i njegove sociokulturne, političke i gospodarske pretpostavke važan su izvor popularnog euroskepticizma. U usporedbi s tim simboličkim motivima, utjecaj utilitarnih motiva na odnos prema EU pokazao se marginalnim", zaključuje Štulhofer.
Nadalje, jedan od važnih zaključaka ovog istraživanja jest da građani sude o integraciji do koje još nije došlo i o Evropskoj uniji koju ne poznaju – prema približnom mehanizmu iskustva. Oni naime sude o EU, tvrdi Štulhofer, prema institucijama koje poznaju, a to su domaće državne institucije kojima građani – malo vjeruju. Istraživanje pokazuje da velika većina građana ne vjeruje da će evropskom integracijom biti uništena korupcija i nezaposlenost, te misli da će cijene u tom slučaju rasti jer – to gledaju svaki dan. Na kraju, dinamiku popularnog euroskepticizma određuju i tzv. situacijski utjecaji; zbunjujuća gloženja u parlamentu i taktiziranje političkih stranaka idejom evropskih integracija, s odgovarajućim medijskim naglascima, zaključuje Štulhofer.
Preporuke koje dolaze sa svih strana o kontinuiranom informiranju o Europskoj uniji čine se kao lagani "edukativni" zadatak ali - uz netransparentnu elitu i umnogome konzervativno javno mnijenje – ova očigledna nastava već danas predstavlja centralni problem hrvatskog političkog i kulturnog stanja duhova. Što će biti dalje s nama i s Evropom? Prema sadašnjem stanju stvari, vrlo je vjerojatno da u nju nećemo ući niti prekosutra, niti kao odlikaši. Realno, bilo bi dobro da u nju barem ne uđemo kao učenici iz zadnje klupe jer ćemo se tako i dalje baviti istim problemima, od nacionalizma do korupcije i natrag, a Evropa će se beskonačno baviti nama. Zaključno, naše mjesto u Evropi ovisit će – poput završne svjedodžbe – isključivo o zrelosti nas samih, što znači - pred nama je dug put.
Bilješke
1) Istraživanje "Euroskepticizam u Hrvatskoj: s onu stranu racionalnosti?" objavljeno u knjizi: "Pridruživanje Hrvatske Evropskoj Uniji: izazovi i sudjelovanja", Institut za javne financije i E. Ebert, 2006.
|
|
|
Komentari
-
Hrvatska i EU - od ljubavi do prezira
bozica, 25. rujna 2008 09:29
Joj kak su lijepe ove slikice sa sirom. To ne možeš vidjeti u EU, a pogotovo ne ljude okupljene oko kotlova za pećenje rakije, mada postoje neke civilne inicijative i u najrazvijenim zemljama EU-e za obnovu tradicijskog lifestylea... jer se npr. shvatilo da megaindustrijalizacija poljoprivrede vodi u raspad... i društva kao takvog i uravnoteženih ekosustava...
-
14. studenog 2008 13:05
Moram priznati da me fascinira još uvijek prisutan strah od zabrane sira, kolinja i rakije. Za sebe smatram da sam vidjela Europe, od Poljske do Bruxellesa, od seoske do urbane sredine. I ljudi moji, nećete vjerovat, u Poljskoj i dalje na placu možete kupiti sir i vrhnje od bakice, nije fin kao naš, al je domaći, uzme ti onog vrhnja iz vrećice i prelije ti ga...Osoba koja može upalit kompjuter, dakle, nije ispodprosječnog kvocijenta inteligencije, morala bi znati da ne postoji propis kojim se može zabraniti proizvodnja domaćeg sira i vrhnja, kao ni ukidanje kolinja za osobne potrebe, kao ni izrada rakije za osobne potrebe, pa što je vama...pročitajte neku knjigu, zakon, direktivu, bilo što...Jedino što je regulirano jesu sanitarni uvjeti prilikom klanja u slučaju kada se meso prodaje, kao i u slučaju izrade rakije koja ide za prodaju. Za osobne potrebe, možeš radit kak hoćeš, briga nekog u Bruxellesu za tvoju rakiju
Odgovor
-
Hrvatska i EU - od ljubavi do prezira
Slavko Sonntag, dipl. iur., 25. rujna 2008 14:28
Prvo je potrebno podsjetiti da raspoloženje javnog mijenja o EU nužno ovisi o korporacijskim medijima, a kiorporacijski mediji su, kako znamo, pod utjecajem i kontrolom, neposrednom ili posrednom, vladajuće političke elite. ZNA SE. Kad je, samo primjera radi, javno mnijenje bilo dvotrečinski protiv ulaska Hrvatske u teroristički NATO pakt,ti mediji - televizija, radio i dnevni tisak, uprli su se iz petnih žile, primjenjujući sve moguće obmane i poluistine i svu moguću demagogiju, pa i otvorene laži, iznošenje neistina o NATO-u, kako bi time promijenili raspoloženje javnosti prema NATO-u. U tome su, jasno, djelomično uspjeli, ali još uvijek se vlast ne usudi dati to pitanje na referendum, jer se boji rezultata. O ulasku Hrvatske u Europsku Uniju, politička elita, na vlasti i u oporbi, ne smije se otvoreno, javno protiviti ulasku u EU, ali to može prikriveno sprečavati. Najveća korist, za više od 99 % građana Hrvatske, nakon ulaska Hrvatske u EU bit će što tada mafija u Hrvatskoj neće imati svoju državu. Institucije pravne države morat će, polako ali sigurno, početi funkcionirati. A to sadašnjoj vladajućoj eliti, (koja je sastavni dio te mafije) jasno, ne odgovara, ali to ne može javno reči. U tom grmu leži zec, zbog toga je službenim analitičarima raspoloženje javnog mnijenja nerazumljivo. Završno, valja reči, trebamo dokinuti stalež političara i poslove za opće dobro povjeriti ljudima koji su stvarno spremni raditi za opće dobro. a takvi se ne nalaze na vrhovima stranačkih lista na izborima. Slavko Sonntag. dipl. iur
-
26. rujna 2008 14:43
kada je Grcka presla na EUR, standard je pao za 30%....
-
30. rujna 2008 14:23
samo sto ce domace lopove zamijeniti strani. sjetimo se samo zerpa...
-
5. listopada 2008 11:52
Baš me zanima kako ćemo dokinuti političare i zamijeniti ih onima koji će raditi za opće dobro. Ljudi su pokvarljiva roba.
-
6. listopada 2008 15:05
A mene zanima hoće li nas ulazak u EU spasiti mafijaških obračuna na ulicama, divljanja navijača, korupcije u svim segmentima društva?
-
*, 4. listopada 2009 16:23
Klasična priča o ljubavi i kurvi...
Odgovor
-
Replica Watches
18. kolovoza 2009 10:20
Odgovor
-
Replica Watches
18. kolovoza 2009 11:04
Odgovor
-
Replica Watches
18. kolovoza 2009 11:40
Odgovor
-
http://www.steeljewelry168.com/
18. rujna 2009 05:06
Odgovor
-
wholesale jewelry
18. rujna 2009 06:03
Odgovor
-
wholesale jewelry
18. rujna 2009 06:54
Odgovor
-
Replica Clothing
29. rujna 2009 07:37
Odgovor
-
Replica Clothing
29. rujna 2009 07:47
Odgovor
-
Hrvatska i EU - od ljubavi do prezira
Barney, 9. listopada 2009 02:34
Uf Bojane, kad u tekstu objavljenom u "novinama za civilno društvo i urbanu kulturu" (citiram zaglavlje) pročitam formulaciju "... Hrvatska neće puno profitirati ako se taj LAVEŽ nezadovoljstva bude neprestano čuo u hodnicima Evropske unije." tada se sjetim nekih Tuđmanovih "bisera" o stoci sitnog zuba i sl. Pa ako ti baš ne polazi za rukom taj slikovitiji način pisanja, radije nemoj! A što se same teme tiče, pa naši političari, s koje god strane ili centra dolazili, nisu u stanju (a niti smatraju da bi trebali) objasniti narodu niti "zašto ZA" niti "zašto PROTIV", pristalice i jedne i druge opcije ponašaju se na način da se sve podrazumijeva... pa nek svako misli što se pod čime "misli". Na žalost, ni naša intelektualna "krema" se ne ponaša bitno drugačije, o nijansama dobrog i lošeg se rijetko argumentirano nešto čuje. A o novinarima/medijima bolje i ne govoriti.
Odgovor
-
Replica watches | Replica Rolex | Fake Watches | Replica Cartier | | | Replica Watches | Fake Cheap Rolex | Switzerland Shirt
15. listopada 2009 10:43
Odgovor
-
Replica Rolex | | Replica Watches | Replica Omega | Replica watches | Alain Silberstein Watches
31. listopada 2009 03:33
Odgovor
-
Hrvatska i EU - od ljubavi do prezira
slim, 5. studenog 2009 19:54
Odgovor
-
Za Hrvatsku bez GMO-a
17. studenog 2009 09:40
louis vuitton(LV) Replica Handbags, Wallets. Purses and Shoes Outlet, Free Shipping, 70% OFF Sale, Cheap Prices and Huge Discount.
An international group with over 50 luxury brands : Moet & Chandon, louis vuitton, Fendi, Christian Dior Perfumes… Champagne, Spirits and Cognac, ...
We offer Replica Hangbags, Fake Handbags, Knockoff Handbags, Designer Handbags, Replica louis vuitton, Gucci, Fendi. Fast shipping, Sale 80% off!
Odgovor
-
egionalne radionice "Proces pripreme i prijave prijedloga projekata za natječaj Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR)"
17. studenog 2009 12:02
louis vuitton Malletier, commonly referred to as Louis Vuitton
Leighton Meester in luis vuitton. Kristen Stewart in Rock & Republic.
shortened to louis vuitton, is an international French fashion house specializing in trunks, leather goods, ready-to-wear, shoes, watches,jewelry, accessorie sunglasses, and books.
Wore: Temperley London jacket, a scarf cardigan by Femme for DKNY Jeans, luis vuitton shoes and bag, and Circa Sixty Three earrings.
Odgovor
|
|
|
|
|
|
 |
 |
|
|
 |
| Svete krave hrvatskog nogometa |
| Bojan Munjin |
| Navijači simo, navijači tamo. Kako stvari stoje zadnjih godina, huligani na stadionima počeli su se tretirati kao svete krave domaće javnosti, sukladno broju polomljenog inventara, zapaljenih automobila i razbijenih glava. Te premijer Sanader zabranio objavljivanje popisa navijača kojima nije dopušten ulazak na stadion (Nacional), te policija «prenaglo, bespotrebno i neopravdano» napala navijače Hajduka (Mate Peroš, predsjednik kluba), te «nema potrebe za primjenom zakona o suzbijanju nasilja na stadionima» (Vlatko Marković, predsjednik HNS-a), iako je u posljednjih pet godina barem deset tisuća ljudi privedeno zbog divljanja na stadionima, na stotine ih je teško povrijeđeno, a o demoliranim autobusima, vlakovima i automobilima da ne govorimo. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
RSS Feeds
