"Nije njima lako, sa svim tim mladim dekolteima," kaže mi jedan poznanik u usputnom razgovoru o bijednim učiteljskim plaćama. Razgovor o školstvu pokrenula je svojom kuknjavom učiteljica u kvartovskoj osnovnoj školi, majka dječaka koji rovari po pješčaniku dok mi, roditelji, ubijamo vrijeme na klupi. Razgovor je upravo skrenuo na novu, zanimljivu stranputicu. Izraz poznanikovog lica odaje istinsko suosjećanje, a kad nastavi dalje s elaboriranjem svoje tvrdnje, čini mi se da mu u glasu prepoznajem i tračak zavisti.

"Te sedmašice, i osmašice... sve se šminkaju. Nose visoke pete, tanke majičice, izgledaju odraslo. Zamisli u kakvoj su situaciji jadni profesori. Stvarno im nije lako," urotnički se kezi i kima glavom ta individua, inače skladištar u supermarketu i otac dvoje djece. Kćerka mu ima tri godine, trčkara okolo po parku, pokušava uhvatiti korak sa starijim klincima koji su okupirali ljuljačke i tobogan. Učiteljica odsutno kimne glavom, pogledom prateći sina, a ja najednom osjetim fantomski svrab, kao da sam vidjela da je po krevetu na koji se spremam leći netom protrčala tarantula.

Lekcije iz sponzorologije

Očito je da se u posljednja dva-tri desetljeća djetinjstvo skratilo, da sedmašice sve više nalikuju srednjoškolkama, a srednjoškolke balkanskim starletama i da se taj proces događa pod snažnim utjecajem medija. Dok brižni očevi suosjećaju s učiteljima zbog svakodnevnog suočavanja s izazovima tankih majičica (i pomalo im zavide), kćerke su im izložene poučnim televizijskim savjetima Hane Hadžiavdagić, bosanske Paris Hilton (!), o tome kako biti sponzoruša, i porukama Simone Gotovac koja onim svojim imbecilnim "o-tako-sam-slatka-ne-znam-reći-r" glasićem poručuje mladim curama da umjesto učenja dosadnog gradiva obuku nešto izazovno i tako osvoje petice i naklonost profesora, baš poput nje, hi hi. Ili samom pogledu na Dolores Lambašu, koja veli da je najljepše što može poželjeti svojoj kćerki – to da je Dikan uzme za curu.

Bonus za potplaćene profesore

Nekidan je dodekan Sveučilišta Buckingham, Terence Kealey, napisao za ugledni Times Higher Education članak o tome kako potplaćeni sveučilišni profesori imaju barem utješni bonus - zgodne studentice koje po fakultetima paradiraju sa zavodljivo istaknutim oblinama. Kealeya je britanska javnost primorala da se brani i ispričava, prepoznavši u tekstu "zapanjujući izostanak poštovanja prema ženama", kako je sročila Nacionalna udruga studenata.

Povezivanje bujnih mladih dekoltea sedmašica i osmašica sa seksualnom patnjom učitelja, čemu je ovdašnji živalj veoma sklon, na tragu je apologetskom povezivanju kratkoće žrtvine suknje sa seksualnom patnjom silovatelja. Sjetimo se samo slučaja Britt Lapthorne, djevojke koju je osumnjičenik za ubojstvo novinarima diskreditirao kao razvratnicu, k tome, jelte, podobnu da bude ubijena i bačena u more. Takve su paralele iscrtavane i tijekom višedesetljetnog slučaja Romana Polanskog, kojemu su mnogi skloni preći preko činjenice da je seksualno iskoristio trinaestogodišnjakinju, zato jer je i ona nosila minicu i djelovala odraslije, a kad je u rujnu konačno uhićen, uz njega je stala cijela vojska kolega i obožavatelja, pružajući mu gromoglasnu podršku. Jer je to Polanski. Slavni autor. Oskarovac. Kako netko reče, i Hitler je bio umjetnik i pisac. Možda smo i prema njemu bili malo prestrogi?

Idem šorom, nosim banderu

Ni Šime Zirdum nije ostao bez podrške. U obranu tog slavonskog lole, člana izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, optuženog za napastovanje tinejdžerica u ženskim nogometnim klubovima, stao je i predsjednik HNS-a, Vlatko Marković bradom. Kaže da je Zirdum vrhunski sportski radnik, da je kvalitetan i marljiv. Ono, pošten, iskren, odvažan. Pravi pionir hrvatskog nogometa. A to što je uz tog i devijantni perverznjak koji je, prema navodima u medijima, napastovao 16-godišnju reprezentativku, nakon što ju je mjesec dana ganjao po večerama nakon utakmica - to ništa, to je tek sitna omaška. Kao, sve je to za ljude.

"Uvjeren sam da njegova krivnja nije takva kako se govori," oštroumno će Marković, prkoseći očiglednom - snimkama koje je napadnuta djevojka zabilježila, njegovim pohotnim porukama koje je sačuvala, čak i izjavama svjedoka o tome kako ju je bećarski raskalašeno mamio u stupice po dvoranama, svlačionicama i slavonskim pustopoljinama. Šesnaestogodišnjakinja je, kako to već biva, svojim istupom prokrčila put i drugim djevojčicama na koje je, čini se, Zirdum, vrli hrvatski suprug i otac, stavio svoju 50-godišnju kandžu.

Silovatelj sa devet života

"Pipkao ih je i pokušavao svašta. S jednom je curom otišao do kraja. Na reprezentativnim pripremama u Krapinskim toplicama kolega iz kluba ga je spriječio da odvede djevojku svojim automobilom i siluje je. Djevojke su ga i prije prijavljivale, ali sve je zataškano", govore svjedokinje koje su se kasnije stale oglašavati. Sve, međutim, izričito zahtijevaju da im se ime ne spominje uz izjave koje su dale medijima. "Ne mislim da će se sada ostale cure javiti i reći sve što znaju jer i dalje se boje Zirduma. A ima cura koje bi mnogo toga mogle reći iz vlastitog iskustva, nije ova djevojka prva kojoj se to dogodilo. I dalje se boje jer Zirdum je vrlo inteligentan iako je završio samo osnovnu školu. Ima u rukavu tri poteza unaprijed i svi se boje da će se i sad izvući nekažnjeno, da će se vratiti jer on ima devet života. Koliko znam, i ovoj napadnutoj curi prije pokretanja postupka rekao je da povuče optužbu i da će je bogato nagraditi", rekla je novinarima bivša nogometašica, ponudivši se da bude svjedokinja u slučaju protiv uzornog pionira HNS-a.

Pa same su sa njime ligale

Simptomatični su komentari anonimnih čitatelja. Neki su zgroženi činjenicom da su novine uopće objavile vijest o Zirdumovu bludničenju nad maloljetnicama: "Ma koje su ovo gluposti. Bidni taj Šime, a toliko ga se boje da se ni ikognito neće javljati. Pa same su sa njime ligale i igrale. Kakve su to gluposti, na ovakve novinare i vijesti se je obrušio i bidni Kerum, svaka mu čast." I eto ga. Baš kad pomisliš, evo, izašli smo iz pećine, ušli smo u 21. stoljeće, dio smo moderne demokracije - čuješ da demos ustvari i dalje po istoj žici opresivnog patrijarhata mutavo gusla iste stare gange, rere i ojkalice tipa "mala je dala, a ako nije, uzeli smo sami".

Pitam se kaje li se Šime Zirdum zbog nasrtaja na tinejdžerice sportašice čije je povjerenje izigrao i, još odvratnije, predatorski na njih nasrtao. Izjeda li ga savjest zbog toga što je učinio? Ili možda pokušava dio krivnje svaliti i na djevojke, jer su tako primamljive u tankim majičicama, jer se možda šminkaju i izgledaju "odraslije"?

Odakle dolaze Lolite novog doba? - Stvaraju ih mediji u sveprisutnoj kampanji devastacije nevinosti.

Popularna kultura vrvi seksi djevojčicama. Petnaestogodišnja Miley Cyrus fotografirana je gola, tek ovlaš prekrivena plahtom, u pretprošlom editorialu Vanity Faira; na masovno posjećenim web stranicama odbrojavaju se sekunde do punoljetnosti, odnosno teorijske mogućnosti legalnog seksa s tinejdžerskim zvijezdama poput blizanki Olsen ili Emme Watson; internet je preplavljen japanskim anime likovima, utjelovljenju maštarije o preuranjeno seksualno sazrelim djevojčicama koje su u slovu zakona isključene iz seksualnih aktivnosti, ali koje namjerno provociraju odrasle, potičući ih na razvrat i kršenje moralnih i zakonskih normi.

Marketing obilato eksploatira obilježja djetinje nevinosti djevojčica: na reklami za parfem je polugola manekenka u dokoljenkama alla Pipi Duga Čarapa, kečkama u kosi, lolipopom u ustima i plišanim medom u rukama, implicitno poručujući kako je seksi biti djetinjast, kako su djevojčice seksi.

Nemoj oženiti zaposlenu ženu

Donja granica punoljetnosti ujedno je gornja dobna granica za manekenke u visokoj modi; većina djevojaka na pistama ima između 14 i 19 godina, dok neke – poput Maddison Gabriel, zaštitnog lica Australia’s Gold Coast Fashion Weeka – imaju samo 12 godina!

U knjizi "The Lolita Effect", autorica MG Durham analizira uzroke epidemije koja je infektirala zapadnjačku kulturu, i pronalazi ih u nesposobnosti muškaraca da se nose s feminizmom. "Društvo je prisiljeno suočiti se sa ženama kao konkurenticama u društvenoj sferi. Muškarci su reagirali prezirom kao obrambenim mehanizmom. Tako Michael Noer u svojoj kolumni "Nemoj oženiti zaposlenu ženu", objavljenoj u Forbesu 2006. godine, tvrdi kako su zaposlene žene sklonije prevarama muževa. Djevojčice utjelovljuju ideal patrijarhalnog društva o podređenoj, dostupnoj seksualnosti, a kao produkt toga, zapadnjački je ideal ženske ljepote definiran vječnom mladošću."

I zaista, sredinom prošlog stoljeća ikone ženske seksualnosti bile su Marilyn Monroe i Sophia Loren, odrasle žene po fizičkoj građi i po slovu zakona. Njihova se nekad obožavana tijela danas ne bi uklopila u standarde androgine, adolescentske ljepote koja se nameće kao ženski ideal. Odatle i poplava krema protiv bora, injekcija botoxa, zahvata u plastičnoj kirurgiji...

Gdje je granica?

Pa iako se djevojčice odraslim muškarcima podmeću kao poželjni seksualni objekti, i iako pod utjecajem medija mnoge sedmašice zaista izgledaju "odraslije", na odraslima je da zauzmu kritički odmak i nauče se suočavati s dječjom seksualnošću izvan kategorija eksploatacije.

Najciničnija među bookerovcima, Anne Enright, isplela je nagrađivani roman "The Gathering" oko suptilne, ali razorne priče o nasrtajima ostarjelog bakinog prijatelja na njezinu pripovjedačicu. Razmišljajući o traumi koja ju je pratila od djetinjstva, pripovjedačica se u jednoj besanoj noći, dok leži u krevetu pokraj duboko usnulog supruga i njegove vidljive erekcije, pita jesu li od njegove požude još uvijek sačuvane njihove dvije kćerkice i vršnjakinje njihovih kćerki - i ako jesu, dokad će biti. Drugim riječima, gdje je uopće granica do koje su djevojčice sigurne od požude sredovječnih muškaraca, kvalitetnih i marljivih trenera, nadarenih redatelja, vrijednih skladištara - brižnih supruga i očeva?