Razlika je bila uočljiva već početkom srpnja, kada je neprikosnoveni gospodar, alfa i omega HDZ-a, Ivo Sanader, u isto vrijeme predsjednik stranke i premijer, za hrvatsku javnost iznebuha i bez ikakvog suvislog obrazloženja odlučio dati ostavku, i to istovremeno i na mjesto prvog stranačkog velmože, i na mjesto apsolutnog gospodara Hrvatske. Uslijedio je izbor novog HDZ-ovog stranačkog vodstva u ’demokratskoj’ maniri Mao Tse Tungove KP Kine te nadopuna dnevnog reda tekuće sjednice Sabora, kako bi se u Banske dvore ustoličila nova-stara HDZ/HSS/HSLS dvorska svita.

Uslijedio je nategnuti produljetak već sazvane sjednice Sabora na kojoj je raspravljen brzo-potezno smandrljani prvi ljetni rebalans državnog proračuna (za koji do današnjeg dana nismo shvatili zašto je uopće napisan), potom prvo izvanredno zasjedanje Sabora za usvajanje takvog rebalansa, u kojem se premijerka još zaklinjala da neće ’rezati’ plaće i mirovine. No, dva tjedna nakon toga dogodilo se drugo izvanredno zasjedanje Sabora s drugim ljetnim rebalansom Proračuna, u kojem se ’kriznim haračem’, premijerkinim prethodnim obećanjima usprkos, lupilo po plaćama i mirovinama. No, u premijerkinim škarama i u drugom ljetnom rebalansu nije se našlo rezanje rastrošne i neučinkovite državne administracije, zbog čega su građani i građanke Hrvatske opravdano ’šiznuli’.

U drugoj polovici srpnja zbog stravične nesreće nagibnog vlaka u Rudinama doživjeli smo da jedan HDZ-ov ministar zbog svoje resorne odgovornosti ’tobože’ ponudi ostavku koja, naravno (u to nismo trebali ni sumnjati!), nije prihvaćena. I tako se izvuče bez ikakvih posljedica, iako je njegova odgovornost za ovu stravičnu nesreću znatno dublja i ozbiljnija od one resorne ili tzv. zapovjedne. Jer upravo je Kalmetina odgovornost u tome što je zaustavio započeti projekt modernizacije Hrvatskih željeznica, a koji se podjednako odnosi i na nabavu novog voznog parka, i na obnovu i modernizaciju nove željezničke infrastrukture. Kalmeta i HDZ-ova ekipa ukinuli su davanja od 1 kn iz litre naftnih goriva za modernizaciju HŽ-a, no to nije dovelo do pojeftinjenja benzina. Upravo suprotno.

HDZ-ove Vlade od 2003. godine radile su sustavno gotovo šest godina na upropaštavanju željeznica, i to vjerojatno kako bi se pogodovalo stranim konzorcijima i investitorima. Sada planiraju modernizirati samo željezničku infrastrukturu, ali ne i vozni park HŽ-a, a što bi moglo u konačnici dovesti do toga da će HŽ biti upropaštene kao prijevozna tvrtka, odnosno da će našim moderniziranim tračnicama prometovati znatno brži i suvremeniji prometni i teretni vlakovi stranih multinacionalki kojima zastarjeli vozni park HŽ-a ni cijenom, a ni uslugom neće moći konkurirati. Zbog svega toga so called ostavka resornog ministra obična je nakazna lakrdija koja zaslužuje svaku pokudu, a nikakvu pohvalu. Jer da se ministar Kalmeta istinski osjećao odgovornim za ovu tragediju (a morao bi, jer nije brinuo za stanje u svojem resoru, zbog čega je i direktno i indirektno odgovoran za nedavnu tragediju), dao bi neopozivu ostavku, a ne ju kakti ponudio premijerki i veselo dalje nastavio nesposobno obavljati funkciju ministra. Stoga je taj Kalmetin potez bio obično mazanje očiju i varanje javnosti.

No, stravična tragedija u Rudinama izazvala je curenje mnogih ’prljavih’ HDZ-ovih tajni iz Hrvatskih željeznica, za koje, budimo realni, već godinama znamo da postoje, ali tek smo sada saznali i detalje. Hrvatske željeznice otvorile su Pandorinu kutiju, pa su tako u javnost posredstvom medija počele izlaziti i informacije o kriminalnom poslovanju i stranačkom ’uhljebljivanju’ u HEP-u, a ponešto i u HAC-u i INA-i. Posebno je zvonko odjeknula priča o Radi Buljubašiću, povratniku iz Australije, koji je, zahvaljujući tome što je podržao Ivu Sanadera prilikom njegovog turbulentnog ustoličenja, za nagradu po nevjerojatno povoljnoj cijeni kupio/dobio HEP-ov stan te je formalno zaposlen u HEP-u, iako je posao odrađivao u HDZ-u. Reakcija premijerke Kosor i HDZ-a bila je silovita i, nažalost, očekivana. Nesmotreni i medijski neiskusan Rade Buljubašić izbačen je iz HDZ-a jer je rekao istinu, i time potvrdio sumnje da HDZ u mnogim stvarima više nalikuje kriminalnoj organizaciji no modernoj, demokratskoj političkoj stranci. Taj dojam pojačavaju i afere vezane uz Vukelićev most koji ne vodi nikamo i IGH-ovo mešetarenje zemljištem na Pelješcu.

Veći dio ljeta hrvatska javnost stalno je informirana i o učestalim zahtjevima za ocjenu ustavnosti, i to za dva zakona: Milinovićevog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji i Kosor/Šukerovog Zakona o tzv. kriznom porezu. Osim predsjednika Mesića, koji je podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti za oba zakona, to su učinile i mnoge (oporbene) političke stranke, nevladine organizacije, sindikati, ali i pojedinci. No, tu nije kraj priče.

Iz vrhova HDZ-a hrvatsku javnost zasipaju proturječnim informacijama o oba Zakona, iz čega je vidljivo da, kao prvo, u HDZ-u nešto ’debelo’ ne štima i više se ne zna tko pije a tko plaća, i kao drugo, da Vlada tetura poput pijanca. Pa tako ministar Milinović dva dana nakon izjave Jadranke Kosor, koja je najavila izmjene Zakona o medicinskoj oplodnji, bahato demantira svoju stranačku i poslovnu šeficu i izjavljuje kako nema govora o izmjeni tog ’fenomenalnog’ zakona. Možemo samo usporediti njegovo sadašnje bahato ponašanje prema šefici s njegovim nedavnim poniznim i servilnim ponašanjem prema prijašnjem stranačkom i vladarskom šefu, i postaje kristalno jasno kako u HDZ-u više ne ključa samo ispod površine. Pri tom se nervozno otresao na Milanku Opačić i njen preplanuli ten, iako je njegov ten čak nekoliko nijansi tamniji od onog Milanke Opačić, a istovremeno nije rekao doslovce nijednu suvislu rečenicu kojom bi pred zgranutom hrvatskom javnosti obrazložio svoje tvrdoglavo ustrajavanje na ovakvom talibanskom zakonu.

Slična je zbrka i sa Zakonom o kriznom porezu, jer je nedavno ’provaljeno’ da Zakon nejednako i nepravedno porezno opterećuje građane/ke Hrvatske, odnosno da kriznim porezom nije obuhvaćen veliki broj nerijetko iznimno bogatih pojedinaca. Pa sada premijerka Kosor ’kusa’ vruću kašu i najavljuje ispravljanje te nepravde, odnosno porezno terećenje i onih koji prihode ostvaruju iz samostalnih djelatnosti.

Upravo su krizni porez i iznimno teško stanje u industriji i poljoprivredi, a za čiji oporavak/popravak Vlada ne nudi nikakvo rješenje, doveli do nedavne najave masovnih prosvjeda radnika i seljaka. HDZ-ov veliki meštar Vladimir Šeks je brže-bolje za takvo, za HDZ ne baš blistavo stanje, optužio oporbu koja, slijedeći plan ’Lisica’ (ili možda plan ’Jazavac’, nisam baš do kraja shvatila!) instrumentalizira i manipulira medije, sindikate, studente i nevladine organizacije ne bi li srušila ovako sposobnu i poštenu HDZ-ovu vlast. Vladimir Šeks turbo ozbiljno iznosi faze tog plana od kojih je prva, očigledno, u debelom tijeku, jer se svodi na ’bombardiranje javnosti izjavama o tome kako je Vlada nesposobna i korumpirana’ (a nije!), ne bi li se stvorio animozitet prema HDZ-u i Vladi. Druga faza su prosvjedi i štrajkovi, a treća generalni štrajk koji će dovesti do rušenja Vlade. Paralelno uz to oporba protiv HDZ-a okreće i HDZ-ove koalicijske partnere ne bi li HDZ u Saboru ove jeseni izgubio većinu i tako Vlada izgubila povjerenje.

Iako ovaj Šeksov plan iz pozicije oporbe zvuči primamljivo, on je stvaran koliko i scenarij nekog SF-a. Jer, kao prvo oporba, a tu prvenstveno mislim na SDP, stranku koje sam članica, nije HDZ da se bavi takvim spletkarskim scenarijima. Ako se neka stranka u novijoj hrvatskoj povijesti dokazala kao stranka koja uspješno manipulira medijima, sindikatima i udrugama, to je upravo HDZ, a donekle, iako znatno neuspješnije, i njihovi koalicijski partneri. U tom bih smislu spomenula da sam nedavno od visokopozicionirane osobe u Hrvatskoj seljačkoj stranci saznala da je upravo ta stranka instalirala Željka Mavrovića na čelo Hrvatskog seljačkog saveza.

Kao drugo, informacije koje u posljednjih mjesec i pol tako izdašno natapaju afera uvijek željni hrvatski medijski prostor teško da mogu biti plasirane iz oporbe. Onima koji barem donekle razmišljaju korak dalje od onoga što nam se plasira putem medija moraju zaključiti da smo za sve nedavne afere saznali upravo zahvaljujući HDZ-u, i donekle HSS-u, te da se tu ne radi o obračunu opozicije s vlašću, već o obračunu unutarstranačkih klanova koji se bore za prevlast u stranci i Vladi.

Naime, HDZ je toliko kreativan u stvarnim načinima zlouporabe vlasti, koliko SDP neće biti maštovit ni u zamišljanju afera. Osim toga, HDZ je sve donedavno (do odlaska Ive Sanadera) bio iznimno uspješan u kontroliranju medija i vlasnika medija (a o čemu je bilo govora i na ovoljetnoj tematskoj sjednici Vijeća za suzbijanje korupcije), a sadašnja za HDZ ne baš blistava medijska situacija ne govori o simpatiji medija prema SDP-u i oporbi, već o nekontroliranom curenju informacija iz HDZ-a te HDZ-ovom gubitku kontrole nad pojedinim medijima. Taj je gubitak uzrokovan isključivo unutarstranačkim previranjima i sukobima te urušavanjem dosadašnjeg čvrstog, predsjedničkog, autokratskog modela.

Iako je za oporbu iznimno laskav tobožnji Šeksov plan jer on, u stvari, govori da je oporba pridobila golemu većinu građana/nki Hrvatske duboko nezadovoljnih HDZ-ovim načinom vođenja države (pitam se tko je još za HDZ ako su uz oporbu stali i mediji, udruge, sindikati i seljaci, i ne bi li Šeks trebao više razmisliti prije no što daje ovakve izjave), što bi samo značilo da Vlada MORA raspisati prijevremene izbore jer je izgubila povjerenje većine građana/ki Hrvatske, do toga neće doći ni ove jeseni ili zime. Jer ljeto koje polako ostaje iza nas govori da HDZ i njihove koalicijske partnere, svim međusobnim sukobima, pa čak i otvorenim animozitetima unatoč, još uvijek čvrsto veže ljepilo mnogostruko premreženih interesa koji mogu biti realizirani samo u slučaju ostanka na vlasti i sisanja poreznih obveznika iz pozicija čvrsto uglavljenih sinekura.

I upravo zbog toga, i bez obzira na ogromno nezadovoljstvo javnosti, mnogobrojne medijske afere, ’štipkanje’ nezadovoljnih koalicijskih partnera, prosvjede i štrajkove, ova će se vladajuća garnitura održati. Barem dok u Proračunu bude još nešto poreznih i drugih škuda. I zato umjesto sezone ljutih ljetnih papričica ne trebamo očekivati sezonu fino skuhanih i ohlađenih, već sezonu užeglih krumpira.