Vlada (napokon!) ’duhovito’ raspisala lokalne izbore

Vlada RH je na sjednici održanoj 09. travnja donijela i formalnu odluku da će lokalni izbori biti održani 17. svibnja 2009. godine. Tom odlukom su raspisani izbori za neposredno birane čelnike/ice (općinske načelnike/ce, gradonačelnike/ce i župane/ice te njihove zamjenike/ce) te članove/ice predstavničkih tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave. Odluka je stupila na snagu u srijedu, 15. travnja i toga je dana istekao mandat svim dosadašnjim članovima/icama predstavničkih tijela lokalne i regionalne samouprave.

Tom je prilikom premijer ’duhovito’ poručio biračima (ne i biračicama!) da svakako izađu na izbore, pa makar se morali poslužiti i aspirinom! Prvi ministar veselo je uskliknuo, citiram: ’Pozivamo ih da izađu 17. svibnja i da glasuju pa i ako ih boli glava, da popiju aspirin, da izađu na birališta da se ne bi dogodilo da ih zbog toga što nisu izašli boli glava iduće četiri godine’. Tom prilikom premijer nije dao savjet mnogim hrvatskim građanima i građankama koji/e su izašli/e na izbore pa ipak dobili/e za premijera Ivu Sanadera i ekipu pa ih zbog toga već pet godina boli glava. Kao što nije ni objasnio hrvatskoj javnosti kako to da njega ne boli glava od nesređenih biračkih popisa na kojima broj birača/ica konstantno raste i to usprkos izrazitom hrvatskom depopulacijskom trendu. Naime, Hrvatska je vjerojatno jedinstvena zemlja u svijetu jer kod nas je broj birača/ica u četiri godine HDZ-ove vladavine porastao za više od 130 tisuća imena iako se u Hrvatskoj broj stanovnika godišnje smanjuje za između 10 i 12 tisuća ljudi. Vrlo logično, barem za hrvatsku političku elitu. Čudim se samo kako to da se Vlada predvođena HDZ-om nije domislila načinu na koji bi hrvatskoj dijaspori i hrvatskom stanovništvu u BiH omogućila glasanje i na lokalnim izborima. No, imaju još gotovo tri godine mandata pa ne smijemo gubiti nadu. Možda na sljedećim lokalnim izborima, onima koji bi se trebali održati 2013. godine, doživimo i ovu hrvatsku specifičnost.

Opcija ’referendum’ na biračkom daljinskom upravljaču

Danas već i ptice na granama znaju da su svibanjski lokalni izbori prvi na kojima ćemo neposredno birati čelnike/ice lokalnih i regionalnih uprava i samouprava, ali nešto manji broj hrvatskih građana/nki zna da je daljinski upravljač za kontrolu neposredno izabranih čelnika/ica ovaj put u našim rukama jer u slučaju nezadovoljstva s vladavinom lokalnih ili regionalnih šerifa i domina možemo pritisnuti gumb na kojem piše referendum te tako pokrenuti postupak smjene osiljenog/e šerifa/šerifice.

Nakon objave odluke u Narodnim novinama i njenog stupanja na snagu počinje procedura prikupljanja potpisa, predaja kandidatura i izbornih listi koja će završiti 29. svibnja. A tada ćemo znati na čemu smo ili bolje, na čemu nismo, odnosno koliko su političke stranke i šefovi/ice nezavisnih lista istinski zainteresirani/e za ostvarivanje paritetne demokracije ili koliku-toliku uravnoteženu zastupljenost žena u političkom životu na lokalnom i regionalnom nivou. Bojim se da ne trebamo očekivati revolucionarni preokret i to Vladinoj kampanji ’Uravnotežimo se!’ usprkos.

Dosezi ’Uravnotežimo se!’

Da podsjetim, Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske je početkom 2009. godine pokrenuo kampanju za promicanje političke zastupljenosti žena na lokalnim izborima pod nazivom ’Uravnotežimo se!’, a u cilju povećanja udjela članica općinskih i gradskih vijeća i vijećnica u županijskim skupštinama te povećanja broja načelnica, gradonačelnica i županica. Jer prema ženama u politici surova hrvatska stvarnost u brojkama izgleda ovako: donedavno smo imali samo tri žene na čelu županija od ukupno 20 županija plus Grad Zagreb, tek 5,4% gradova i općina vodile su žene na mjestu gradonačelnica, odnosno načelnica. U odnosu na lokalne izbore održane 2001. godine, na lokalnim izborima 2005. godine udio žena u navedenim predstavničkim tijelima, na svakoj od razina, porastao je tek za nekih 1,4%, žene su prosječno participirale sa 14,5% u županijskim skupštinama, 15,7% u gradskim vijećima te 8,4% u općinskim vijećima. Ova nas statistika stavlja na samo začelje europskih zemalja, odnosno u krug onih zemalja u kojima je politička participacija žena više no zabrinjavajuća.

Novi Zakon o ravnopravnosti spolova koji je izglasan prošlo ljeto, u članku 15. doduše obvezuje političke stranke da prilikom utvrđivanja i predlaganja lista kandidata/tkinja za izbor članova/ica predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave poštuju načelo ravnopravnosti spolova te da vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama kako bi se postigla zastupljenost od najmanje 40% pripadnika/ca podzastupljenog spola, ali se u kampanji nigdje ne spominje da je ta obveza pomaknuta tek na treći izborni ciklus. Drugim riječima, Zakon o ravnopravnosti spolova na ovim izborima ne obvezuje na ravnomjernu zastupljenost žena na listama što znači da političke stranke i nezavisni/e kandidati/tkinje ne moraju na svojim listama, doslovce, imati nijednu ženu. Ili muškarca u malo vjerojatnoj opciji isključivo ženama popunjene liste. A bojim se da ćemo se situacija s isključivo, ili dominantno muškim listama na ovim lokalnim izborima itekako nagledati.

Pa, čemu onda ’Uravnotežimo se!’?

A da su zakonske odgode ili prolongacije obveze poštivanja uravnotežene zastupljenosti spolova na listama itekako svjesni vladajući/e, pa tako i čelnici/ice Vladinog Ureda za ravnopravnost spolova koji je i inicijator kampanje ’Uravnotežimo se!’, pokazala je rasprava, a još više glasanje na sjednici saborskog Odbora za ravnopravnost spolova sazvanog na inicijativu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Naime, pravobraniteljica je od Sabora tražila autentično tumačenje upravo odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova koja se tiče toga KADA točno političke stranke trebaju poštivati načelo ravnopravnosti spolova te voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama u cilju postizanja zastupljenosti od najmanje 40% pripadnika/ca podzastupljenog spola. Iako se radi o tehničkom pitanju, vladajući/e su odbijanjem davanja autentičnog tumačenja Zakona od ovog pitanja učinili pravo političko pitanje, a sustavno obmanjivanje hrvatske javnosti nastavljeno je i kampanjom ’Uravnotežimo se!’ jer se iz te kampanje stječe dojam da su političke stranke po Zakonu obavezne već na ovim lokalnim izborima poštivati 40% zastupljenost podzastupljenog spola na listama. A to jednostavno nije točno jer Zakon u članku 15. izričito kaže, citiram: (1) Prilikom utvrđivanja i predlaganja liste kandidata/tkinja za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i za izbor članova u Europski parlament političke stranke i drugi ovlašteni predlagatelji dužni su poštivati načelo ravnopravnosti spolova i voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama sukladno članku 12. ovoga Zakona.

(2) U cilju provedbe stavka 1. ovoga članka političke stranke i drugi ovlašteni predlagatelji pri utvrđivanju izbornih lista dužni su uvoditi posebne mjere na način da zastupljenost muškaraca i žena na listama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, članova u predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i članova u Europski parlament ne bude osjetno neuravnotežena, sukladno članku 12. stavku 3. ovoga Zakona. Sukladno članku 12. stavku 1. ovoga Zakona postupno povećanje podzastupljenog spola mora se postići najkasnije prigodom provedbe trećih redovitih izbora od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.’

Vladin Ured za ravnopravnost spolova više je no upoznat s time da Zakon obvezuje na 40% zastupljenost podzastupljenog spola tek u trećem izbornom ciklusu pa se postavlja pitanje čemu onda trošenje tolikih silnih novaca na kampanju ’Uravnotežimo se!’. Naime, kampanja se pored učestalog emitiranja promidžbenog TV i radio spota realizira i cijelim nizom drugih aktivnosti, a sve te aktivnosti koštaju. Koga? Zna se, porezne obveznike! Stoga je opravdano postaviti pitanje čemu ova kampanja kada su se znatno bolji rezultati mogli postići drugačijim odredbama prije manje od godinu dana usvojenog Zakona o ravnopravnosti spolova. Umjesto čekanja trećeg izbornog ciklusa u Zakonu smo mogli imati obvezu poštivanja 40% zastupljenosti podzastupljenog spola na prvim sljedećim izborima, a umjesto kažnjavanja smješno niskim novčanim kaznama onih stranaka ili nezavisnih lista koje tek u trećem izbornom ciklusu neće poštovati tu odredbu Zakona mogli smo se povesti za francuskim primjerom koji propisuje odbacivanje, odnosno neprihvaćanje onih lista koje ne poštuju 40% kvotu podzastupljenog spola. Vlada je predložila ovakav Zakon koji je usvojen prošlo ljeto, ona je htjela 40% žena na listama tek za 12 godina pa se postavlja pitanje čemu onda ova maskerada s raspjevanim muškim zborom u kojoj muškarci pjevaju ženske role te kasnijom zborskom političkom harmonijom mješovitog zbora. Bojim se stoga da ova kampanja kojoj bih ’skinula kapu’ kada bi iza nje stajala čvrsta politička volja da se skandalozno niska zastupljenost žena u hrvatskom političkom životu, a posebice na lokalnom i regionalnom nivou, istinski promjeni, dakle bojim se da ova kampanja nije ništa drugo no pokazivanje ’umivenog’ kvazi rodno osvještenog lica jedne tvrdo patrijarhalne Vlade i to kako ’liberalnijim’ domaćim glasačima/icama, tako i uvijek budnim političkim sokolovima i sokolicama iz EU.

No, žalosna je istina da te političke volje u vladajućoj garnituri nema jer kada bi je bilo Vladin ured za ravnopravnost spolovoa ne bi u sklopu kampanje ’Uravnotežimo se!’ tiskao drugo izdanje Preporuke Rec(2003)3 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o uravnoteženom sudjelovanju žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju, već bi te Preporuke proveo u djelo. Podsjećam, u Preporuci se ističe da je uravnoteženi udjel žena i muškaraca u donošenju političkih i javnih odluka pitanje potpunog uvažavanja ljudskih prava, socijalne pravde te nužan uvjet za bolje funkcioniranje demokratskog društva, a članice Vijeća Europe pozvane su da razmotre moguće ustavne i/ili zakonske izmjene, uključujući mjere pozitivne akcije, koje bi olakšale uravnoteženiju participaciju žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju. Nije li Vlada imala fenomenalnu priliku da te Preporuke istinski oživotvori prošlogodišnjim Zakonom o ravnopravnosti spolova? Zašto umjesto stvarnih političkih odluka, provedbom pitoresknih kampanja Vlada i pripadajući joj uredi glumi političku volju za rješavanjem ovog temeljnog pitanja iz područja poštivanja ljudskih prava?

I zato sve dok neće biti stvarne političke volje da se promjeni patrijarhalni politički krajobraz Hrvatske žene će i dalje činiti više od polovice stanovništva, ali će i dalje biti podzastupljen spol u gotovo svim područjima političkog, a time i društvenog i ekonomskog života i djelovanja. U tom smislu kampanja ’Uravnotežimo se!’ ne predstavlja nikakav pozitivan iskorak, već upravo suprotno razotkriva farsično lice hrvatske kvazi demokracije.