Održivi razvoj, ozonske rupe, izlov medvjeda, kitovi, parenje vinskih mušica... Ekologija nikad nije bila baš moj fah. Jedem šnicle umjesto seitana, ne pazim na deklaracije, ne sortiram smeće (ne sortiram čak ni rublje na bijelo i šareno). Jednostavno, ignorant sam. Obični građanin koji gleda svoja posla, splašeno broji “nofčeke“ u kasici-prasici i skuplja kupone za jeftiniju kozmetiku. Ekologija - privilegija bogatih koji imaju vremena za takve „kerefeke“? Znamo mi dobro da se nećemo izvući jeftinom demagogijom, no prvo nahraniti tibicu. Napojiti auto. Kupiti novu majicu u Top Shopu. Osnovne potrebe. A nek se drugi time bave, neki stručnjaci, upravitelji, ima sigurno netko nadležan. I tako su se „stručnjaci“ i pozabavili. Dok smo mi kod kuće gledali „Farmu“ ili kuhali grah za sutra.

U današnjem opustošenom, betoniziranom svijetu na svako preživjelo drvo gleda se kao na sakrament. Gradovi koji su uspjeli sačuvati šume i zelene površine pucaju od ponosa i broje svaki list i peteljku. Nedavno su Hrvatske šume, u suradnji sa zagrebačkom gradskom upravom, posjekle stotinjak stoljetnih hrastova na jednoj od najljepših gradskih oaza – Dubravkinom putu. Jeste li ikada bili ondje? Taj brežuljak koji nosi Jabukovac (bio) je slatka tajna svih part-time prebjega iz urbanog ekspres lonca. Gusta sakrivena prašuma mamila je šetače, romantike i ljubavnike svojom prirodnom neobuzdanošću, Jurassic Park u najstrožem centru grada. Danas je tamo oglodano brdo, krezubo i silovano. Ono što su mu napravili zovu „uređenje“.

Šteta je već učinjena, amputacija provedena, ali vrag mi ne da mira. Moram doznati kako se, sto mu gromova, ovakve stvari mogu dogoditi. U inspekciju terena povela sam predsjednika Zelene akcije, Tomislava Tomaševića. Dečka su mi preporučili s više strana, kao pametnog, angažiranog i racionalnog. Ako itko ima više informacija o ovom slučaju, to je on. Znam ga samo iz novina, nikad se dosad nisam bavila ekologijom. I on mene zna iz novina. Nikad se nije bavio televizijom, disko punkom i tračevima s Dore.

Našli smo se u prolazu tuškanac i krenuli prema mjestu zločina. Iako sam vidjela fotografije novog dizajna šetališta u raznim medijima, grlo mi se stisnulo. Pa ovdje je pravo stratište! gusta šuma pretvorila se u pejzaž sličan posljedicama nuklearne katastrofe. nadam se da postoji dobro opravdanje za takav masakr...

I: Tomislave, jao...

T: Baš tako. Jao.

I: Pa što se ovdje dogodilo?

T: Ista priča koja se ponavlja zadnjih godina. Uzimanje gradskog zelenog za građevinska zemljista. svaki slobodan prostor, šuma, livada pa čak i trg, donjogradski blok – sve se to percipira kao potencijalna građevinska parcela. to njima nisu zelene površine na korist građana, nego „zlatne koke“.

I: Zar će se ovdje stvarno nešto graditi? tu usred šume?

T: Gledaj, tu još situacija nije jasna do kraja, neću se istrčavati.. ali obrazac je poznat od prije i previše je ovdje stvari koje koincidiraju. prije dva mjeseca je Gradska skupština promijenila GUP (Generalni urbanistički plan, za nas neuke, op.a.) i park–šumu Tuškanac prebacila iz R2 (rekreacijskezone bez mogućnosti nove gradnje) u R1–zonu (rekreacijsku zonu s mogućnošću nove gradnje) . i baš tada, nakon mjesec dana, Hrvatske šume (već 10 godina taj prostor nije dirnut) odlučuju sanirati to područje i napraviti odstrel 270 stabala. tvrde da je to samo 9 % od 3000 stabala koliko ih se nalazi u park šumi, a uklanjaju samo bolesna i opasna stabla. Nisam stručnjak no ne čine mi se sva stabla bolesna ili opasna za šetače no pogledaj sama...

Tumaramo po oguljenom brdu, Tomislav je moj vodič kroz polomljenu galaksiju. Stvarno, velika većina tužnih batrljaka posječenih starih dinosaura izgledaju sasvim zdravo, čak i puštaju sokove! Neka su i 20 metara udaljena od staze, ne predstavljaju apsolutno nikakvu opasnost za šetače.

I : Meni ovo ne izgleda kao sanacija, već invazija svemiraca. Jel se digla kakva frka oko ovog? Kako su se iz ovog izvukli?

T: Znaš kako to kod nas ide. Prebacivanje odgovornosti. Zanimljiva treća podudarnost je da samo par dana nakon početka sječe Vijeće gradske četvrti Gornji grad – Medveščak i Gradski ured za graditeljstvo najavljuju projekt uređenja Dubravkinog puta i moguću gradnju baš na tom mjestu. ne žele se do kraja izjasniti, ali u igri je scenarij gradnje nekakvog sportsko-rekreacijskog centra, pa čak i asfaltiranje i pretvaranje cijelog Dubravkinog puta u prometnicu! Nakon medijskog napada i protesta zgroženih građana, Vijeće gradske četvrti pere ruke – mi ništa ne znamo o sječi, odluku su autonomno donijele Hrvatske šume.

Da, možda je sve slučajnost, možda su Hrvatske šume, eto, igrom slučaja, jer im je Mars bio u znaku Djevice, baš sada odlučile okljaštriti pola brda. Ali princip rada je poznat. Jednom kad sastružeš šumu, zrak je čist za sve daljnje „propulzivne“ poduhvate. Slično se nedavno dogodilo i na susjednom brežuljku, Kozarčevom vijencu kraj Pantovčaka. Znam to jer mi roditelji žive u blizini, kukaju mi na svakom nedjeljnom ručku. Poetična mala šumica u skupom, rezidencijalnom kraju grada – prava poslastica za hitru, brzu i okretnu novu hrvatsku građevinsku elitu. Smiješila im se ko naivno dijete starom pervertitu. Ne dobivši pravo gradnje, naš snalažljivi poduzetnik ilegalno je jednog lijepog jesenskog dana posjekao drveće. Dovukao majstor pile i bagere, pa nek se očajni susjedi bacaju pod kotače i viču „Decoooo!“, poput onog starca na polju iz „Ko to tamo peva“. I šta sad? Drveća više nema, a gdje nema drveća, nema, jasno, ni šume. Zapreka je uklonjena, zemljište se iz kategorije „šuma“ elegantno prebacilo u „livada“. I tako šuma šaptom pade. A naš agilni investitor, umjesto da uz javnu sramotu vlastitim rukama i noktima sadi stablo po stablo, i da ne može mrdnut ni na piškenje dok ne izraste novo drvo ispod kojeg to može obavit – on, bez kapi krvi u obrazima, na groblju poklane prirode „ziđa“ dvorac ekskluzivnih stanova za prodaju nekim sretnijima od nas.

T: imaš tu hrpu primjera... GUP se mijenja postepeno, da ne upada u oči previše, tako da se zelene površine prenamijene prvo u rekreacijske zone pa u mješovite zone s mogućnošću nove gradnje. Slično bi se moglo dogoditi na Tuškancu, a već se dogodilo primjerice s livadama između Kraša i Dubrave. One su činile zeleni pojas koji počinje od Medvednice, a funkcionira kao iznimno bitna ekološka pauza između Zagreba i Dubrava / Sesveta. Te livade su, uz već poznate malverzacije oko zamjene gradskog zemljišta, prvo iz zelene prenamijenjene u rekreacijsku pa u mješovitu namjenu s mogućnošću gradnje. Upravo je prije par dana Gradska skupština usvojila izmjene GUP-a koje će omogućiti gradnju dvoraca u zaštititnim zelenim površinama Podsljemenske zone koje Zagreb štite od erozija, poplava itd.. A unutar grada se kroz parkove i ostale zelene površine grade prometnice i benzinske crpke (primjerice u Horvaćanskoj), nama građanima vlast i privatni poduzetnici praktički otimaju prostor.

I: Misliš li da je i u ovom slučaju Tuškanca neka teorija zavjere ili su nadležni samo neuki činovničići koji ne znaju što čine?

T: Čak i da nije neka poslovna kombinacija u igri, čak i da je riječ samo o sumnjivom ukusu i nedovoljnoj ekološkoj osviještenosti uprave, oni nemaju pravo to samostalno odlučiti. Dubravkin tj. Sofijin put je vrijednost svih Zagrepčana, takvi potezi se ne smiju donositi bez javne rasprave, bez kompletne prezentacije problema (ako ga ima) s rješenjima. jer građani ove četvrti tu žele šumu (prema dosadašnjim reakcijama), a njihovo Vijeće i Gradski ured nekakav uredni parkić ukrašen sportskim centrom. ili još gore, običnu prometnicu.

I: I što sad? Protesti? Pamfleti? Da angažiramo golog Luku Nižetića da uskuhamo javnost?

T: Mogli bi, taman dolazi proljeće haha.. Natjerali smo ih da prošli tjedan naprave javnu prezentaciju na kojoj nisu znali odgovoriti na veliki broj pitanja građana pa su se počeli povlačiti u medijima. Hrvatske šume su zbog pritiska javnosti već počele s pošumljavanjem i obećale sad u proljeće posaditi novih 300 stabala (više nego što je posječeno), a u jesen još toliko. Što se tiče gradske uprave inzistirati ćemo na javnoj raspravi «uređenja» Dubravkinog puta kako se ova šuma ne bi pretvorila u nekakav umjetni park, a kamoli u prometnicu. Nećemo dozvoliti nikakvu novu gradnju, a budno ćemo motriti i daljnje izmjene GUP-a.

I: Ajmo sad nazad, malo mi je spooky ovdje. imam osjećaj da će se svaki čas na nas srušiti neki stoljetni hrast, onaj valjda jedan jedini truli kojeg nisu posjekli. Šuma uzvraća udarac...

Kako će priča završiti, radi koje i čije briljantne ideje je šuma oskubljena, vidjet ćemo uskoro. Bez obzira jesu li u igri biznis-muljaže i poslovično harmonični odnosi naših državnih institucija i poduzetništva, u najmanju ruku riječ je o totalnom pomanjkanju ukusa i sluha prema prostoru. Svako područje autentičnog prirodnog kaosa, koji nas tako veseli kao oaza unutar prašnjavog gradskog sivila, svaki spontani krik prirode naši gradski oci i drvosječe žele potamaniti – sve iscrtati po kotama, preslagati i napraviti artificijelni kič parkić, s konjićima od živice po mogućnosti. Nije stvar samo u ekologiji i vrijednosti divlje prirode same po sebi, riječ je o estetskom ubojstvu najljepših dijelova grada. Briga me za sportsko-rekreativne centre, nek ekipa igra stolni tenis u novoj Areni, tako i tako zjapi prazna, ja dajem glas za šarmantnu stoljetnu prašumu, neukrotivu i bez celofana. A vi?