 |
|
 |
 |
|
  |
 |
 |
Karikaturama protiv klera |
|
Crkveni skandali, izvlačenje stotina milijuna kuna iz proračuna, ekscesi pojedinih svećenika natjerali su katoličkog vjeroučitelja i teologa Tihomira Lovrića da svoje nezadovoljstvo aktualnom Crkvom u Hrvatskoj izrazi, u najmanju ruku, neobičnim karikaturama koje su skandalizirale crkvene krugove, kojima i sam Lovrić pripada.
|
21. travnja 2009 |
Velečasnog Zlatka Sudca je prikazao kao osobu koja umjesto stigmi na čelu ima nacističku svastiku, a u lijevoj ruci drži goruću gay zastavu, don Kaćunko bi na njegovim karikaturama započeo sveti rat, zajedno s vojnim ordinarijem biskupom Jezerincem kojeg prikazuje kao boga rata - Marsa.
Čelnik Hrvatske biskupske konferencije biskup Marin Srakić na karikaturama obavlja nuždu, a glasnogovornica Kaptola Matilda Kolić-Stanić je u uskim “vrućim hlačicama” koje s prednje strane “resi” natpis s jasnom seksualnom aluzijom “otvorit ću Kaptol javnosti”.
Glavni urednik i kolumnist Glasa Koncila Ivan Miklenić prikazan je također na WC-u, a vodeća katolička tiskovina mu služi kao toaletni papir.
‘Drugačija Crkva’
Lovrić je teološke studije završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a vjeroučitelj je u Hrvatskom zagorju, u osnovnoj školi u mjestu Sv. Križ Začretje, što će posebno zaboljeti pripadnike klera jer ih je, kako su i nama u telefonskom razgovoru napominjali, “izdao i osramotio jedan od nas”.
Hrvatski karikaturisti, pak, napominju da je Lovrić umjetnik koji je svoje neslaganje s Crkvom izrazio na neobičan, ali prihvatljiv način.
No, u Crkvi nemaju razumijevanja pa bi mladog vjeroučitelja i teologa njegov umjetnički diskurs mogao stajati posla. Tihomira, koji nam je dostavio originale svojih karikatura i odobrio objavljivanje, pitali smo što mu se to ne sviđa u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj da ga je nagnalo da svoje nezadovoljstvo pokaže karikaturama s tako jasnom i provokativnom porukom.
"Hijerarhijska Crkva u Hrvatskoj, kao uostalom gotovo svuda u Europi, jedna je diktatorska struktura. To se najviše odražava u njezinoj povezanosti s vlašću i silom. Crkva u hrvatskom modernom društvu želi voditi glavnu riječ, što joj polazi, uz manje ili više uspjeha, za rukom. Želim kritizirati Crkvu jer vjerujem da je moguća jedna drugačija i puno humanija Crkva. Treba praviti razliku između hijerarhijske Crkve i naroda koji je također Crkva", kaže nam Tihomir Lovrić, kojega smo upitali je li ga strah reakcija, na što je on odgovorio da nikome ne bi trebao smetati drugačiji stav.
Lovrić je također član grupa na Facebooku u kojima se kritizira crkva, poput “Stop financiraju Katoličke crkve iz proračuna”.
Argumentirana kritika
Don Anđelko Kaćunko, koji se nalazi na više karikatura, posebno je ogorčen prikazom vlč. Sudca.
"Karikature na kojima sam ja su smiješne, ali prikaz vlč. Sudca i nadbiskupa Srakića je grozan, blasfemičan, bezobrazan i to nema veze s umjetnošću. Takve karikature ne bih ni od koga očekivao, a kamoli od vjeroučitelja. Teško mi je njegov posao vjeroučitelja i teologa spojiti s tim što je napravio. Nisam mu nadređen niti sam taj koji će odlučivati što s njim nakon što karikature iziđu u javnost", kaže Kaćunko, dok poteze mladog vjeroučitelja razumije teolog Drago Pilsel, navodeći kako svakog u argumentiranoj kritici treba podržati.
"Shvaćam nezadovoljstvo vjeroučitelja. Crkva se treba naučiti živjeti s kritikom i različitim mišljenjima. Naši svećenici neće tako žestoko reagirati kao islamski, kada su objavljene karikature proroka Muhameda, ali cijela bi se Crkva mogla obrušiti na tog mladog čovjeka. Kako su bili pritisci da se skinu “Zlikavci” s HRT-a, tako će i taj momak loše proći. No, te će karikature napraviti i dobro - dogodit će se jedan pomak u razumijevanju drugačijeg", zaključuje Pilsel, uz nadu kako će taj vjeroučitelj - karikaturist, nakon što se, kaže, cijeli kler strovali na njega, ipak negdje naći svoj prostor u kojem će umjetnički djelovati i kritizirati, piše Slobodna Dalmacija.
|
|
Komentari
|
|
 |
|
 |
 |
 |
 |
 |
|
 |
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Legitimnost građanske neposlušnosti |
Milan Mesić |
Koji oblici izvaninstitucionalnog (kolektivnog) djelovanja u demokratskom društvu mogu pretendirati na status građanske neposlušnosti kao legitimne aktivnosti? Civilni neposluh po definiciji je nelegalan akt. Model radikalnog civilnog društva nastoji povezati tradicije u shvaćanju legitimnosti (kolektivnog) djelovanja u demokratskom društvu, priznajući da ne može biti jednom ostvarene savršene institucionalizacije demokracije. |
 |
|
|
 |
 |
 |
Pazi: luđak! |
Kristijan Grđan |
U posljednje vrijeme svako malo se u različitim medijima pojave šokantni napisi ili prilozi o tome kako je nekakav „pomahnitali luđak“ uslijed svoje rastrojenosti nekoga zadavio, zatukao sjekirom, ubio plinom, raznio bombom, ubio cijelu svoju obitelj, susjede, a često i samoga sebe. U nizu strašnih zločina, koji uz standardne doze novinarskog senzacionalizma dopiru do javnosti, postoji zajednička nit. Svugdje je riječ o osobama koje su patile od nekih duševnih smetnji i koje nisu bile adekvatno liječene. |
 |
|
|
 |
 |
 |
Liječenje zdravih |
Karmen Lončarek |
Već su postale notorne optužbe da se medicina, zajedno s farmakoindustrijskim kompleksom kao svojim najjačim saveznikom, ubrzano okreće tretiranju zdravih. Najočitiji i najrašireniji razlozi leže u profitu, defenzivnoj medicini, te u većem osobnom zadovoljstvu i boljim zdravstvenim ishodima. Praktično bilo koje neugodno ili društveno nepoželjno stanje čovjeka može postati predmetom medicinsko-farmaceutskog postupka, a opravdanje za ovo gotovo je univerzalno prihvaćeno: „normalitet“ ili prisilna normalnost. |
 |
|
|
 |
 |
|
 |
|
|
|
|
 |