Sveopće je i rašireno uvjerenje da je moderna medicina znanstveno utemeljena, dakle racionalna profesija. Slično tome, općenito se smatra da znanstveno utemeljena medicina i zdravstveni sustav imaju inherentnu sposobnost autokorekcije i samopoboljšanja. Naravno, modernoj su medicini upućene mnoge kritike, na primjer ona o progresivnom rastu troškova zbog završetka ere “niskorastućeg voća” u zdravstvenoj industriji i razornih učinaka slobodnog tržišta na zdravstvene sustave. Ipak, samo poimanje medicine i srodnih znanosti kao znastveno i racionalno utemeljenih snažno je i opće prihvaćeno, i jedva da se ikad propituje.

Prisutnost mita u modernoj medicini

Nemoguće je vidjeti svoju mrežnicu zato što je upravo ona instrument našeg vida. Tako ni liječniku nije nimalo lakše učiniti uvid u medicinu upravo zato što je liječnik na neki način instrument medicine. Zato medicina treba “pomoć sa strane”, primjerice, treba “oči” filozofije, sociologije ili političke znanosti. Evo kako suvremeni nemedicinski autori razmatraju neke mitske i iracionalne elemente moderne medicine, pribavljajući tako teorijsko oruđe za otkrivanje njenih iracionalnosti.

Socijalni antidepresivi

Prvi moderni mit koji prožima medicinu, kako to primjećuje moderni poljski filozof i povjesničar ideja Leszek Kołakowski, jest potpuna odsutnost vjere u vrijednost patnje. Kołakowski ne podržava mazohistički kršćanski kult patnje koji maskira nemoć pred licem zla, već drži da nam upotreba “painkillera” (pojmljenih u širokom spektru od analgetika, preko antidepresiva, do hormonske nadomjesne terapije) također: …“omogućava da zatvorimo našu svijest pred stvarnošću zla, ili da tu stvarnost utopimo u voljnu auto-intoksikaciju” (1).

Masivna upotreba antidepresiva nije čisto medicinska pojava, već ima čvrstu socijalnu pozadinu: depresivna osoba nije ni dobar radnik, niti dobar potrošač, i upotreba antidepresiva pomaže joj da “normalizira” svoje “antisocijalno” raspoloženje. Drugim riječima, u ovom slučaju medicina je instrument socijalne kontrole (2).

Samopomoć od drugih

Kołakowski također razmatra mitove o individualnosti, nezavisnosti, te samoodgovornosti u odnosu prema konceptu osnaživanja pacijenta pomoću knjiga i programa za samopomoć: pacijenti nisu samo preplavljeni informacijama o zdravlju i zdravom načinu života, već su dijelovi tih informacija često proturječni, a time i zbunjujući. Rađa se nova vrsta asimetrije znanja između pacijenata i zdravstvenih radnika, a višak informacija gradi novu vrstu neznanja (3). I sam izraz “samopomoć” ima mitsku konotaciju, budući da knjige i programe samopomoći nije stvorila osoba koja radi na vlastitoj samopomoći i samopoboljšanju, već su to učinili neki drugi ljudi. (Prema mojim stručnim saznanjima, jedini izvorni slučaj samopomoći bio je onaj kad se barun Münchhausen skupa s konjem na pod sobom izvukao iz močvare potežući se za vlastiti za perčin.)

Liječenje zdravih

Koncept medicine kao vještine i znanosti liječenja također je poprimio mitske dimenzije. Moderna medicina progresivno gubi zanimanje za bolesti i bolesne ljude, te se sve više i više okreće zdravima. Ta je tvrdnja još istinitija kad se primijeni na glavnog saveznika medicine – farmaceutiku. Zdravi ljudi su imućniji i brojniji od bolesnih, medicina više nije orijentirana striktno prema liječenju i traženju uzroka bolesti, već i prema pretumačivanju nekih uobičajenih stanja kao bolesti i liječenju “ne-bolesti”, u širokom rasponu od ružnoće do starenja i usamljenosti (4). Gotovo da i nema ljudskog stanja ili neugode koje se ne bi moglo medicinski tretirati, odnosno medikalizirati.

Posljedično, primjena medicinskih metoda u nemedicinske svrhe izjednačena je s medicinom: estetska kirurgija (u rastućem rasponu od pomlađivanja rodnice do estetske kirurgije očne jabučice), pedijatrijska kirurgija (rutinsko obrezivanje novorođenih dječačića u SAD), eugenika (“dizajnerske bebe”, odabiranje spola djeteta prije začeća), porodništvo (nemedicinska upotreba opstetričkog ultrazvuka, carski rez iz estetskih, socijalnih ili nekih drugih nemedicinskih razloga) (5,6).

Big Brother u toaletu

Još jedan veoma razrađen mit je onaj o medicinskoj privatnosti. Uistinu, prenaglašavanje važnosti medicinske privatnosti rezultat je rastućeg i sustavnog smanjivanja privatnosti u ostalim područjima suvremenog života: od nadzornih kamera u nekadašnjim prostorima privatnosti (na primjer, u tako notornim prostorima kao što su ženski toaleti u gradskim bibliotekama), preko skidanja do gole kože i pretraživanja tjelesnih otvora na aerodromima, do nedostatka privatnosti medicinskih podataka pred osiguravateljskim tvrtkama. Zaista, funkcija “medicinske privatnosti” pretežno je samo zamjena ili tek prikrivanje općeg nedostatka privatnosti u ostalim područjima svakodnevnog života.

Hipokratov sakrament

Kad se usporedi s praktikama ritualne inicijacije, medicinska edukacija otkriva svoju mitsku i ritualnu dimenziju. Cijeli proces postajanja liječnikom više podsjeća na novicijat i pripravu za svećeništvo negoli na profesionalnu obuku (primjerice, obuka u potčinjavanju, proces “matchinga” u programima specijalizacije u SAD). Ritual Hipokratove zakletve podsjeća na ritual krštenja: mladi liječnik priključuje se dugom lancu liječnika koji počinje sa samozaređenim osnivačem.

Pazi, liječnik

Medicina kao sigurna praktika uistinu je mit, a dokaza za tu tvrdnju ima obilje, od sporednih učinaka lijekova do smrtonosnih posljedica liječenja: godine 1999. Medicinski institut Američke nacionalne akademije znanosti procijenio je da godišnje samo u američkim bolnicama 98.000 pacijenata smrtno strada kao posljedica medicinskih grešaka. Drugim riječima, više pacijenata umire od medicinske greške negoli od raka dojke ili AIDS-a. Daljnjih milijun bolničkih pacijenata pak pretrpi neko oštećenje (7). Zaista, liječnici moraju biti svjesni da je put u pakao ponekad popločan dobrim namjerama.

Zaobilaženje smrti

Moderna prevencija većinom je mitska konstrukcija i proizvod izbjegavanja patnje po svaku cijenu. Sljedstveno tome, preventivna medicina često se brka s prediktivnom medicinom ili medicinom rizika (8). Bolest i patnja normalan su dio ljudskog iskustva i života, ne mogu biti posve odstranjene niti izbjegnute, i stoga preventivna medicina nikako ne može zamijeniti niti zaobići kurativnu medicinu.

Ravnodušnost svijeta

Prema Kołakowskome, sve negativnosti života, uključivo bolest, bol i smrt, izvedive su kao očitovanja ravnodušnosti. Primjerice, tjelesna bol je “paradoksno iskustvo u kojem tijelo, koje sam ja, postaje ravnodušno u odnosu na mene, odnosi se prema meni kao prema stranom objektu, gurajući me u situaciju nepodnošljive distance u odnosu prema meni samome… U tjelesnoj boli, ja sam napušten u tijelu koje sam ja.”

Moderna medicinska percepcija bolesti i smrti kao neprirodnih stanja mogu se razumjeti pomoću Kołakowskijevog koncepta “fenomena ravnodušnosti svijeta” – medicina, konstruirajući mit, uklanja ravnodušnost svijeta.

Medicina pozitivna na nasilje

Zapadna alopatska medicina i kirurgija do pojave anestezije nisu za pacijente bile ugodno iskustvo. Široka upotreba anestezije, analgezije, unapređivanje prava pacijenata, te osnaživanje pacijenata, doprinijeli su stvaranju mita o modernoj medicini i modernom zdravstvu kao nenasilnim institucijama. Slovenski kulturalni kritičar Slavoj Žižek dekonstruira taj mit pomoću koncepta sistemskog ili strukturnog nasilja (9). Ta vrsta nasilja, iako često ostaje nevidljiva, duboko prožima tkivo neoliberalne kulture. Medicina, kao ogledalo koje odražava društvo, može se definirati kao “pozitivna na nasilje” (10). Grijeh medicine većinom je onaj permisivnog nasilja (tj. permisivnost prema katkad i katastrofalnim učincima ekonomskih i političkih sustava). Moderne zdravstvene sustave kritizira se da su skupi, visoko birokratizirani, neekonomični, no osim toga oni dopuštaju i održavaju sistemsko nasilje prema pacijentima, kao što je to u slučaju 40 milijuna neosiguranih ili nedovoljno osiguranih građana SAD, ili kroz proces amerikanizacije zdravstvenih sustava u europskim tranzicijskim zemljama (11).

Oftalmološki izazov

Mnogi čitaoci neće se složiti s idejom mitskih elemenata moderne medicine i ustrajavat će na neupitnosti racionalne osnove. Kao oftalmolog, izazivam ih da uzmu oftalmoskop, stanu pred ogledalo i pregledaju svoju vlastitu mrežnicu. Svakako mi javite što ste vidjeli. I ne zaboravite široko se osmjehnuti kad idući put uđete u javni toalet.

Literatura

1. Kołakowski L. The presence of myth. Chicago (IL): University of Chicago Press; 2001.

2. Critical art ensemble. Flesh machine; cyborgs, designer babies, eugenic consciousness. Brooklyn (NY): Autonomedia; 1998. Available from: www.critical-art.net Accessed: December 8, 2008.

3. Sonkar, SK; Makhija, V; Ashok, K; Singh, M. Application of greenstone digital library (GSDL) software in newspapers clippings. DESIDOC Bulletin of Information Technology. 2005;25:9–17.

4. Smith, R. In search of “non-disease”. BMJ. 2002;324:883–5. doi: 10.1136/bmj.324.7342.883. PubMed

5. Blyth, E; Frith, L; Crawshaw, M. Ethical objections to sex selection for non-medical reasons. Reprod Biomed Online. 2008;16(Suppl 1):41–5. PubMed

6. Steinbock, B. Designer babies: choosing our children’s genes. Lancet. 2008;372:1294–5. doi: 10.1016/S0140-6736(08)61538-X. PubMed

7. Kohn L, Corrigan J, Donaldson M. To err is human. Washington (DC): National Academy Press; 2000.

8. Shastry, BS. Pharmacogenetics and the concept of individualized medicine. Pharmacogenomics J. 2006;6:16–21. doi: 10.1038/sj.tpj.6500338. PubMed

9. Žižek S. Violence. London (UK): Profile Books Limited; 2008.

10. Farmer, PE; Nizeye, B; Stulac, S; Keshavjee, S. Structural violence and clinical medicine. PLoS Med. 2006;3:e449. doi: 10.1371/journal.pmed.0030449. PubMed

11. Mulligan, PK. Americanization of our health care. Can Fam Physician 1998. 44:23513, 23635 PubMed.

Preuzeto iz Croatian medical journala, s dopuštenjem. Lončarek K. Take a Look Inside Your Eye. Croat Med J. 2008 December; 49(6): 861–863.