Sve to platit će porezni obveznici, a oni će nakon šest mjeseci moći izabrati hoće li uzeti otpremninu ili drugo radno mjesto u tvrtki. S druge strane, pučke i Caritasove kuhinje sve su napučenije. Njihovi korisnici postali su i zaposleni ljudi koji,nažalost, više ne mogu podnositi teret krizne, kriznih nameta, neisplaćenih plaća, te su prisiljeni tražiti pomoć. Oni nemaju ugovor koji ima garantira pravovremeno isplaćivanje plaća, zapravo, nitko ih ništa ne pita.

Ekonomski analitičar Slavko Kulić za Dnevnik.hr. kaže da je to tek početak. ’Ne radi se tu u problemu HAC-a, to je problem svih javnih poduzeća u kojima su nadzorni odbori i uprava bili instrumenti, odnosno produžena ruka politike i izvršne vlasti’, objašnjava Kulić te dodaje što preostaje obzirom da znanost ne može koristiti stvari koje su predmet istrage Državnog odvjetništva. ’Tako vi novinari, i mi sa strane znanosti, moramo čekati krajnji ishod, jer nemamo uvid u to što su te uprave činile, nemamo činjenica o tome’, dodao je Kulić.

Pojašnjava kako je politika platila ljude u nadzornim odborima i dala im povlastice i otpor na kritike u slučaju da se počne događati ono što se sada događa. ’Nagrade i privilegije koji imaju su naklada za riziko koji su primili s predumišljajem. To je politika dužna prema njima učiniti za zahvalu jer su oni preraspodijelili novac iz proračuna, bilo da se radi o enormnim isplatama za kilometar autoputa, ili za kilovat plina ili za struju’, tvrdi Kulić i upozorava na ono što se događa.

Osvrnuo se i na teško stanje radnika koji više ne mogu preživljavati teret krize te nisu u stanju od svojeg rada dizati i prehranjivati sebe i obitelj. ’Oni koji su opstali u sferi proizvodnje bilo čega, oni su podcijenjeni u svakom pogledu, pogotovu u plaćama, naspram onih koji su pristali biti politički instrumenti’, kaže Kulić i dodaje kako je jasno da radnici u sferi proizvodnje imaju sve veće probleme uz proizvodnjom, i s plasmanom i s tržištem. ’Zbog 1001 nameta na sve ono što se stvara, tom problemu moramo proturječiti ako ne sa strane sindikata i udruge poduzetnika, onda u svakom slučaju sa strane znanosti i mijenjati mišljenje spram takve društvene stvarnosti’, završio je ekonomski analitičar Kulić.

Da se ne radi samo u problemu HAC-a, niti u problemu bilo koje javne institucije, misli Bernard Jakelić, pomoćnik direktora HUP-a. ’Tu se radi o naslijeđenom modelu koji je postao već dio baštine’, kaže Jakelić koji dodaje da on, kao pravnik, mora naglasiti važnost poštivanja ugovora. ’Svi menadžerski ugovori i ugovori o radu počivaju na onome što dvije strane međusobno dogovore. Tu se sada opet pokreće pitanje pravne države koja bi trebala štititi provedbu ugovora’, kaže Jakelić na pitanje kako se može dogoditi da radnike i njihove ugovore u većini slučajeva nitko ne štiti te često rade bez ikakve naknade.

Bernard Jakelić naglašava kako su jedino rješenje u ovoj situaciji reforme. ’One će amortizirati ovakve situacije i pomoći nam izlazak iz začaranog kruga. Moramo imati na umu pitanje koncepta i odgovornosti, kao što se radi u slučaju HAC-a. Ukoliko su neki uvjeti ugovoreni, oni se moraju ispoštivati. Kod nas se puno puta događa situacija laički rečeno; držite lopova!’, kaže Jakelić koji upozorava da ipak ne možemo upirati prstom u ljude i proglašavati ih krivcima prije nego što to sud odluči. ’Mi zapravo uopće ne znamo sve što se krije u tim menadžerskim ugovorima, možda na kraju država njima bude morala platiti štetu, ako krivnja ne bude dokazana’, kaže Jakelić i dodaje da u ovakvim javnim prozivkama treba biti iznimno oprezan. Pomoćnik direktora Hrvatske udruge poslodavaca dodaje kako bi Republici Hrvatskoj puno više značila žurna reforma, a ne presuđivanje ljudima po medijima, bez suđenja. (D)