Ako ste ikada imali ikakve nedoumice ili dileme vezane uz nedavno osnovan Centar za nezavisnu kulturu i mlade, vjerujemo da će ih ovaj razgovor s Eminom Višnić razjasniti.

Od samih početaka insistiralo se na osnivanju Centra koji će biti i za sektor nezavisne kulture i za sektor mladih, potom na mješovitoj vlasničkoj stukturi te smještanju ustanove na nekoliko lokacija. Možeš li nam za početak razjasniti ova tri uvjeta?

Zašto Centar za nezavisnu kulturu i mlade? Dotaknut ću samo najočitije razloge. Veliki broj organizacija pripada i jednom i drugom polju. Oni su međusobno komplementarni tj. jako se dobro nadopunjavaju, a i publika se često preklapa.

Zašto ustanova mješovitog tipa? Bilo je jako važno dokinuti uobičajenu logiku funkcioniranja gradskih ustanova, gdje je Grad jedini vlasnik i upravljač. Željeli smo donijeti pomak u naš kulturni sustav. Stoga je ovo vrlo važan iskorak na policy razini. Bilo je važno otvoriti put za novi tip institucije. Naime, svi dobro znamo da javni sektor vrlo često zapadne u kolotečinu, tromost, nepokretljivost te da je pod direktnom kontrolom samo jednog jedinog osnivača, što najčešće znači i političku kontrolu. Zato smo inzistirali na partnersvu između Grada Zagreba i organizacija civilnog društva. Ovdje je svakako važno istaknuti da organizacije civilnog društva sa sobom donose karakteristike kao što su dinamičnost, sposobnost brzog reagiranja, programska inovativnost, raznolikost programa, uključenost u međunarodne kulturne i umjetničke tokove itd.

Osnivanjem polilokacijskog centra željeli smo izbjeći stvaranje izoliranih zona, zatvaranje Centra u jedan jedini prostor čime bi se getoizirala nezavisna scena i mladi. Utoliko je još važno i da su ti prostori smješteni u širem centru grada. Smještanje Centra na nekoliko lokacija, ujedno znači i njegovo prisustvo u tkivu grada. Osim toga, na pragmatičnoj razini, niti jedan od navedenih prostora, ne može zadovoljiti sve potrebe scena, što ujedno govori i o njenoj veličini i raznolikosti.

Deklaracija "Nezavisna kultura i mladi u razvoju grada Zagreba" potpisana je 2005. tik pred prošle lokalne izbore. Prošlo je gotovo 4 godine do ispunjavanja prve mjere, odnosno osnivanja Centra za nezavisnu kulturu i mlade. Kako komentiraš da je do ovog pomaka došlo gotovo pa u zadnji tren?

Činjenica da se bliže izbori nerijetko vodi prema rješavanju stvari te ne mislim da je to neka posebnost u ovom našem slučaju. Ovdje vidim jednu drugu stvar kao vrlo važnu, a to je da su očito ljudi koji odlučuju u Gradu konačno shvatili da mi nećemo odustati od borbe za ispunjenje mjera iz Deklaracije te da mi njihove potpise ne želimo tretirati kao mrtvo slovo na papiru. Tako smo, recimo, ponovno podsjetili na Deklaraciju kada smo se udružili u borbi za Jedinstvo zbog prijetnji da će taj prostor biti oduzet i dan samo jednom korisniku. A kao treće, možda nije loše povjerovati da su ljudi u Gradu konačno shvatili da je naš projekt Centra dobar prijedlog. Važno je napomenti da je u ovom trenu zapravo napravljen prvi korak prema ispunjenju te mjere. A taj će zadatak biti gotov tek kad Grad Centru dodijeli obećane adekvatne prostore. Očekujemo de će se to vrlo skoro dogoditi.

Što je od potpisivanja Ugovora napravljeno i koje je sve akcije potrebno napraviti da se i prvi sadržaj realizira u Centru?

Ugovor između Saveza za Centar i Grada Zagreba je osnivački akt kojim se definira ustanova, njezine temeljne funkcije i način rada. On je tek početak relativno kompleksne procedure osnivanja koja će potrajati još neko kraće vrijeme. Budući da smo osnovali javnu ustanovu čije je djelovanje u području kulture i mladih istovremeno, bilo je potrebno ishoditi formalne suglasnosti nadležnih ministarstava. Ministarstvo kulture je dalo svoju suglasnot, dok je Ministarstvo obitelji obećalo dati pismo podrške budući da iz pravnih razloga ne mogu dati formalnu suglasnost. Slijedi procedura upisa subjekta u sudski registar. Paralelno radimo na izradi Statuta ustanove, koji će biti predložen osnivačima na usvajanje. Nakon registracije slijedi raspisivanje natječaja za ravnatelja/icu ustanove. Također smo iskoristili sredstva iz prošlogodišnjeg proračuna te smo kupili opremu za ured te dio opreme za buduće prostore.

Mediji su prenosili da su Centru dodijeljeni raznovrsni prostori pa se tako na popisu našao i Badel, podrum Gradske kavane i sl. Možeš li još jedanput reći o kojim je prostorima zapravo riječ?

Do sada je dodijeljen prostor u Ulici Kneza Mislava koji pored uredskih prostora ima i jednu manju dvoranu. Čekamo iseljenje bivših korisnika ovog prostora kako bismo mogli ući u prostor i početi ga koristiti. U ovom prostoru neće biti samo ured Centra, nego će ga, kao privremeni ured, moći koristiti i inicijative i organizacije koje povremeno organiziraju neka kulturna događanja. Osim toga, ovaj prostor će se moći koristiti i za sastanke, radionice te neke tipove javnih programa, kao što su tribine, okrugli stolovi, predavanja, prezentacije i sl.

U predstojećem razdoblju svakako treba riješiti pitanje prostora za programe. Primarno govorim o Strojarnici bivše Uljare u Branimirovoj. Grad treba otkupiti taj prostor, stoga čekamo da se njihovo obećanje i realizira. Tek nakon toga se može raspisati natječaj i pokrenuti cijeli proces oko uređenja tog prostora koji je zaštićeni spomenik kulture. Kako bi potpisani Ugovor imao smisla, smatram da je u ovoj godini potrebno otkupiti prostor i osigurati prva sredstva za izradu projekta za njegovo preuređenje.

Puno je lakše otvoriti vrata bivše tvornice Jednstvo, tj. velike dvorane i tzv. male plesaone. Čim završi proces osnivanja ustanove, ovaj prostor treba i formalno biti dodijeljen Centru. Budući da je Grad obećao osigurati sredstva za dovrešenje radova u ovom prostoru oni bi u međuvremenu trebali i započeti, a sve kako bi se prostor što prije doveo u funkciju. Iako je teško precizirati datum otvaranja, nadam se da bi do proljeća sve trebalo biti završeno.

Naravno, vidjet ćemo što je s drugim prostorima koje je gradonačelnik spominjao, kao što je recimo prostor ispod Gradske kavane. Pitanje je naravno je li taj prostor primjeren za Centar. Važno je pronaći prostore za rezidencijalne programe za koje se spominjao Badel, neki od đačkih domova itd.

S obzirom na prostore, koji će se tipovi sadržaja moći realizirati u njima?

O tome kakvi će se programi događati u Centru, još je prerano govoriti, jer to prije svega ovisi o potencijalima prostora koji će u konačnici biti dodijeljeni ovoj ustanovi. No, mislim da će biti raznoliki koliko je raznolika i scena nezavisne kulture i mladih u gradu Zagrebu.

Ukoliko doista Centar i formalno dobije prostore Jedinstva i nekadašnje Uljare, odgovorili smo na potrebe prezentacije nekih programa, od kazališnih, plesnih, muzičkih i sl. No želimo da se ti prostori mogu istovremeno koristiti za različite namjene. Znači da sama dvorana Jedinstvo ne bude samo koncertna dvorana, što ona danas po svojoj veličini i stanju jeste, nego da se određenim arhitektonskim intervencijama i tehničkim rješenjima omogući da se ti prostori mogu koristiti za vrlo različite programe.

Kako sam već gore istaknula, posebno je pitanje rezidencijalnih potreba, dolazaka inozemnih umjetnika, kulturnih djelatnika, mladih volontera itd. i osiguravanja prostora za njihov boravak, istraživanje, edukaciju i sl. Budući da na ove potrebe ne može odgovoriti Jedinstvo, a većim dijelom niti Uljara, bit će potrebno pronaći prostore za ove tipove sadržaja.

Jedno je sigurno, ništa se neće definirati odozgo, iz nekog oblaka ili iz glave kreativnog ili nekreativnog pojedinca, nego na samoj sceni nezavisne kulture i mladih.

Na temelju kojih kriterija će neka organizacija moći realizirati svoj program (koncert, predstavu, filmsku projekciju i sl.) u jednom od prostora Centra?

U ovoj pripremnoj fazi do ožujka, paralelno s rješavanjem statusa prostora i njihovim uređenjem, Savez za Centar treba osmisliti model korištenja Centra, što podrazumijeva izradu kriterija i procedura korištenja prostora. Dakle, tko, pod kojim uvjetima, na koji način, u kojem prostoru i za koji tip sadržaja.

Kada Savez osmisli kriterije, onda ih Grad mora usvojiti. Koja je procedura? Statutom će se definirati procesi donošenja odluka unutar same ustanove tj. koja tijela donose odluke. Ono što je sigurno je da odlučivanje neće ostati samo na ravnatelju, kao jednoj i jedinoj osobi, kako je to nerijetko slučaj. Ovdje će se tako definirati neko programsko vijeće ili slično koje će odlučivati. Vjerojatno ćemo, kao sistem donošenja odluka, primjeniti nešto slično što imamo u Clubtureu gdje sve članice mreže zapravo sudjeluju u odlučivanju. A članicama Saveza za Centar će postajati svi oni koji će koristiti prostore i koji će htjeti sudjelovati u odlučivanju. Dakle to će biti jedan otvoren, dinamičan proces. A prve će kriterije odrediti Skupština koja sada postoji, koju čini 11 organizacija koje su trenutno članice Saveza. Tu je važno napomenuti da su tu i dvije nacionalne mreže – Mreža mladih Hrvatske i Savez udruga Kluibtura (Clubture) koje u svom članstvu imaju 17, odnosno 19 organizacija iz Zagreba.

Kako Centar možemo gledati u odnosu na postojeće klubove – Mama, Kset, Močvara?

Navedeni klubovi kao i bilo koja druga nezavisna organizacija i dalje žive svoje živote neovisno o ovoj ustanovi. Ono što će Centar nuditi njima kao i svima drugima su prostorni resursi za kojima se pokazala ogromna potreba u zadnjih nekoliko godina u Zagrebu. Pri tome će navedeni klubovi svoje redovne programe održavati u svojim prostorima.

Svakako je važno još jedanput naglasiti da Centar neće proizvoditi svoje programe. On je osmišljen kao servis, kao ustanova koja upravlja prostorima koje će ispunjavati programi nezavisne kulture i mladih. Pri tome su, kako sam već istaknula, upravo ove organizacije i one koje sudjeluju u procesima odlučivanja ove ustanove.

Budući da se uglavnom radi o nekadašnjim tvorničkim prostorima, ima li Centar namjeru povezati se s europskom mrežom Trans European Halle?

Ova ustanova i Savez sigurno će pridonijeti daljnjem uključivanju zagrebačke scene u europske programe razmjene, suradnje pa možda i u same mreže. O tome ćemo razmišljati kada Centar programski zaživi te kada vidimo kamo ide. Međutim, Centar će svakako biti u kontaktu s TEH-om i s organizacijama članicama TEH-a. Osim toga, mislim da je ovaj Centar jedna sjajna podloga za izgradnju budućih projekata suradnje na europskoj razini.

U prethodnom periodu Clubture je postao članom mreže Culture Action Europe, a ti si u međuvremenu postala članicom Izvršnog odbora ove mreže. Što to znači za Clubture, tj. nezavisnu kulturu u Hrvatskoj?

Naše učlanjivanje u CAE, a onda i moje kao predstavnice Clubture-a i još aktivnije uključivanje kao članice Izvršnog odbora ove europske mreže, vrlo je važan potencijal. Naime, približavanjem ovoj mreži, nismo dobili samo članstvo, priliku za razmjenu informacija i susret jedanput godišnje, već jedno aktivnije bavljenje i promišljanje kulturnih politika na europskoj razini. Činjenica da sam odabrana za članicu Izvršnog odbora, pokazuje da se mreža Clubture uvažava na europskoj razini te da su ovi tipovi umrežavanja, kakve vidimo u mreži Clubture, ili oko Operacije:grad te ranije u Zagreb – Kulturnom Kapitalu Evrope 3000, veoma zanimljivi i važni našim europskim kolegama. Moje sudjelovanje u radu Izvršnog odbora znači da možemo izravno biti uključeni u različite procese promjena, odnosno uvođenja kulturnih politika na europskoj razini o kojima se ovdje zna malo ili ništa. O njima onda možemo informirati organizacije u Hrvatskoj i naći načina da se uključimo.

Zagrebačka nezavisna kultura u posljednjih je nekoliko godina imala nekoliko tipova odnosa s Gradom Zagrebom. Nakon potpisane Deklaracije, 2005. održana je prva Operacija:grad i to upravo zahvaljujući uspješnom dijalogu s Gradom koji je dao dozvolu za privemeno naseljavanje Badela, Gorice i nekadašnje klaonice Zagrepčanka. Nakon toga se komunikacija usporava, a dolazi i do potpunog zahlađenja, da ne kažem sukoba (ovdje prije svega mislim na slučaj Močvara iz proljeća 2008., a onda i borbu protiv ideje da se Jedinstvo dodijeli samo jednom korisniku). I sada opet dijalog. Što možeš reći o odnosu Grada Zagreba prema nezavisnoj kulturi.

Što se tiče zagrebačke scene, načelno možemo reći da su 2001., 2002. i 2003. donijele nagli rast broja organizacija i programa. Od tada je u nekakvom pokušaju stabilnog uspona. Naime, nestabilnost gradskih politika je itekako vidljiva baš na ovoj sceni. No, ono što pokazuje njezinu izdržljivost i stabilnost je to da se niti jedna organizacija nije rasula, raspala i prestala u potpunosti s radom itd. Čini se da se, ovako generalno gledano, politika Grada prema sceni naglo mijenja u posljednje vrijeme. Sve ono što gradske vlasti nisu htjele rješavati, što su ignorirale ili čak i s namjerom htjele uništiti, sada se počelo pomicati prema naprijed. Kao da je došlo do promjene stava i nadam se da su konačno shvatili da se ne radi samo o nekom marginaliziranom djelovanju sa strane, nego o relevantnim organizacijama i programima . Također mislim da je novi sastav Vijeća za urbanu kulturu napravio dobar posao, za razliku od onog prošlog sastava Vijeća koje je zajednički s Gradskim uredom za kulturu pokušalo udariti po nekoliko istaknutih organizacija u gradu. Dakle, činjenica je da stvari idu na bolje i da se mijenjaju, ali ostaje da vidimo do kud će one ići u pozitivnom smjeru. Nadam se da je osnivanje ustanove samo prvi korak u daljnjem ulaganju u razvoj nezavisne kulturne scene i scene mladih u Zagrebu.

Nezavisna kultura važan je nositelj kritičke kulture grada Zagreba. Pa ipak, neki su iskazali svoju sumnju prema kritičkoj oštrici, koja bi prema njima sada, kada je došlo do formaliziranog partnerstva s Gradom, mogla otupiti. Možeš li odgovoriti na ove sumnje?

To što je osnovana ustanova apsolutno ništa neće promijeniti na kritičkom potencijalu i kritičnosti same scene. Ustanova nije napravljena tako da bi usisala sve druge subjekte. I dalje ostaju samostalne organizacije sa svojim programima koje rade na način kako žele i hoće programiti. A u samim prostorima ustanove neće biti nikakve mogućnosti da se određeni "prekritični" programi suspendiraju ili dokidaju. Između ostalog, garancija za to je da će ustanovom upravljati upravo te organizacije, a ne politika. Mislim da takva jedna ustanova i takav jedan resurs može poslužiti za jačanje kritičke kulture u gradu Zagrebu, a u široj javnosti se može izgraditi osjećaj postojanja prostora javne diskusije, rasprave, mjesta okupljanja.

Osim toga, aktivistički i drugi angažmani ove scene, kao što je Pravo na grad potpuno su neovisni o procesima koji se događaju uz ustanovu i oni su pitanje civilnog angažmana same scene i pojedinaca, bilo da se radi o urbanim politikama, kulturnim politikama ili nekim trećim politikama. Gdje postoji angažman i gdje postoji ta civilna energija ona će se događati potpuno neovisno od ustanove, kao što se i do sada događalo.

Za Kulturpnukt razgovarala Dea Vidović.