ZaMirNET
Vlaška 91, 2. kat
Tel:
Tel/fax:
,

Feminizam - nepoželjan i zastario? Đurđa Knežević

Biti feministkinja, od silaska feminizma u naše krajeve pred gotovo pola stoljeća, nikada nije bilo prestižno. Ako se identificiraš kao feministkinja, uglavnom se podrazumijevalo da ti nešto nedostaje - muž, dijete, kotačić u glavi, ljepota i pristalost, a i seksualna orijentacija bi mogla biti pogrešna. Kako tada, tako i danas, pa ipak, je li doista sve posve isto, tada i danas? S druge je strane feminizam sam. To jest ono što je ostalo visjeti u zraku kao poprilično ispražnjeni pojam, pa se više zapravo i ne zna što s tim.

11. ožujka 2009

Upitate li neku našu poslovno uspješnu mladu ženu, recimo oko tridesetih i poviše, potom istaknutu političarku ili pak vrlo mladu ambicioznu, društveno angažiranu ženu, primjerice studenticu humanističkih znanosti, jesu li one feministkinje, u najvećem broju slučajeva dobit ćete vehementan odgovor "Ne!". Čak je vrlo izvjesno da će tijekom razgovora, ili javnog nastupa, bilo koja od njih nastojati i više no jednom istaknuti da ona NIJE feministkinja. Biti feministkinja, od silaska feminizma u naše krajeve pred gotovo pola stoljeća, nikada nije bilo prestižno. Ako se identificiraš kao feministkinja, uglavnom se podrazumijevalo da ti nešto nedostaje - muž, dijete, kotačić u glavi, ljepota i pristalost, a i seksualna orijentacija bi mogla biti pogrešna. Kako tada, tako i danas; pa ipak, je li doista sve posve isto, tada i danas? Ako su i u ono vrijeme žene uglavnom odgovarale da nisu feministkinje, bilo je to u manjoj mjeri distanciranje od onih zahtjeva i (nekih) stavova koje su zastupale tadašnje feministkinje. Istina, niti do danas lista zahtjeva/problema/stavova nije se bitno promijenila: na njoj su uvijek iznova ugrožena reproduktivna prava žena, zahtjevi za jednake plaće za jednaka radna mjesta, kao i jednake šanse za zapošljavanje, zahtjevi za izjednačenu političku participaciju, jednake šanse u obrazovanju i napredovanju na društvenoj ljestvici, zaštita od svih vrsta nasilja u obitelji i uopće društvu, i slično. U stvari, distanciranje od feminizma mnogo se više odnosilo na sliku koja je u društvu stvorena o feministkinjama kao "agresivnim" ženama (muškaračama - rekao bi naš narod), koje bi se petljale u "muške" poslove, koje bi upravljale poduzećima i automobilima, bavile se sportom, pa čak, zamislite, i nogometom, ženama koje ostavljaju muževe i žive same, pa same i djecu imaju, a što je još strašnije, ponekad niti nemaju, ili ih ne žele ni imati. Ženama koje, dapače, govore o seksualnim slobodama, a i homoseksualnost im nije nešto odbojno. Ako pogledamo ona naša tri modela žena s početka teksta, poslovna žena, kako i sam naziv upućuje, zasigurno samostalno vodi neko poduzeće ili je važna menadžerica, ima veću plaću nego mnoge kolege, lako je zamisliti da je neudata, ali i ne u celibatu, da vozi auto, skija, igra tenis i hrani se u restoranima, izlazi sama ili u društvu s prijateljicama. Moguće je također da ima i najboljeg prijatelja homoseksualca, a ako i ne, vjerojatno nema ništa protiv. Praktički smo opisali model koji ponajbolje nudi veoma popularna američka tv serija Seks i grad. Slično će biti i s istaknutom političarkom, koja osim što se bavi politikom, sigurno zastupa i stav da žene moraju biti jednako plaćene za isti rad, također da trebaju biti jednako zastupljene u političkom životu, naći će se među njima i neudate, pa i samohrane majke prema vlastitom izboru (a ne stoga što ih je ostavio neki muž). One s desne, konzervativnije strane u nekim će drugim pitanjima, kao što su reproduktivna prava, homoseksualnost, brak... zadržati patrijarhalnije stavove. Ali po svim ostalim pitanjima, osobito glede nasilja nad ženama (obiteljskog i svakog drugog) misle isto što i sve ostale, svih političkih boja i opcija. Ponekad čak idu i malo (nedopustivo) dalje, pa nam je prisjetiti se Ruže Tomašić, agilne (sada već bivše) članice Hrvatske stranke prava, koja je kolegu saborskog zastupnika, nakon što joj je dobacio nemoralnu ponudu, složila znalačkim udarcem šake na sveto tlo Hrvatskog sabora. I treća u nizu, mlada i angažirana žena, djevojka, obuhvatit će, naravno, sve to i po svoj prilici još radikalnije od prethodnih dvaju primjera. Ona će po svoj prilici i u najboljoj volji optirati za queer identifikaciju ili nešto što će upućivati na post-feminizam, nešto što se drugačije zove, samo ne feminizam. Dakako, i žene u toj kategoriji će na pitanje da li su feministkinje (uglavnom) odgovoriti niječno, iako je praktički sve što je feminizam zahtijevao obuhvaćeno njihovim osobnim ponašanjem, prihvaćeno, a često i provedeno. Rekli bismo, žive vrlo feministički, ali se ne identificiraju kao feministkinje. Iz neke vrste svijesti o tome vjerojatno i proizlazi vehemencija u poricanju svake veze s feminizmom. To je slično kao i s latentnim homoseksualcima koji su najgori mačisti i najveći, često i agresivni homofobi. Pitanje o tome svodi se na dvije jednostavne suprotstavljene mogućnosti: ili nešto ne štima s tim današnjim ženama, ili nešto ne štima s feminizmom danas. Već od početka 90-tih događa se svojevrsna prekretnica samokritike u feminističkoj teoriji, pri čemu se interesi premještaju, s jedne strane, prema središtima moći (država, patrijarhalnost, pravo), a s druge strane (osobito s radovima Judith Butler) prema tijelu i subjektu kao fokusu feminističkog interesa. Onaj dio feminističkog interesa koji je svoje razloge i motive crpio iz tema što su bile centralne pri povijesnom formiranju feminističkog pokreta, a radi se upravo o ranije spominjanim temama i problemima nasilja, jednakih plaća…, ukratko, osnovnih osobnih i građanskih prava, bez obzira na činjenicu da ti problemi ni blizu nisu riješeni, doživio je da su te feminističke vrijednosti i zahtjevi prihvaćeni u društvu. Lista zahtjeva koju su feministkinje ranije postavile prihvaćena je i dapače stavljena na društvena agenda, feminističke vrijednosti su prihvaćene u sklopu institucija, prava, obrazovanja, zapošljavanja, medija, i u tom smislu, feminizam je ako ne priznat, a onda u najmanju ruku uzet u obzir. Neke ga autorice, kao primjerice Angela McRobbie (vrijedi pročitati njezin tekst "Post-feminism and popular culture – Bridget Jones and the new gender regime"), nazivaju "popularnim feminizmom". Tako suženih interesa, feminizam funkcionira sasvim dobro i kao estradni proizvod, s njegovim se stavovima i zahtjevima lako identificira vrlo širok i raznolik krug ljudi, opće je prihvatljiv i stoga, dodali bismo, kao ideja nerazlučiv od, uzmimo, naprednijih socijalnih zahtjeva i u osnovi neškodljiv. Čak je i konzervativna katolička crkva preuzela neke od feminističkih postulata. Otkud onda nelagoda i odbijanje identifikacije s feminizmom upravo u onih koje u svojim osobnim životnim stavovima i praksama provode feminističke zasade? S jedne strane, nevoljkost pa i strah od identifikacije s pojmom "feminizam" proizlazi iz nelagode vezane uz neke od tradicionalnih feminističkih zahtjeva i praksa. Prije svega, riječ je o prvotnoj pobuni protiv seksualnog iskorištavanja žena putem komercijalne proizvodnje seksualne prezentacije žene, pobuni koja se u radikalnijoj formi manifestirala kroz odbacivanje kozmetičke industrije, one koja podupire mit o ljepoti; ostalo je u pamćenju spaljivanje grudnjaka kao simbola sputavanja žene i prilagođavanja ukusu muškaraca, prestalo se otklanjati dlake s nogu i ispod pazuha. To danas jednostavno nije "cool" i žene, osobito urbane, mlade, ne žele ostati izvan tog generacijskog stava. McRobbie o tome kaže: "Nekritički odnos spram dominantne komercijalne proizvodnje seksualne prezentacije koja razvija aktivno neprijateljstvo naspram pretpostavljenih feminističkih pozicija iz prošlosti, u cilju poticanja novog režima seksualnih značenja temeljenih na ženskoj suglasnosti, jednakosti, sudjelovanju i zadovoljstvu slobodnom od politike…". O tome svjedočimo dnevno; primjerice, nedavno jedna mlada i perspektivna glumica kaže kako svemu nekako može odoljeti, ali morala je neki dan otići u dućan i kupiti torbicu, jer, kaže, "Kaj mogu, žensko sam". Što bismo tek čuli da je u pitanju bilo kupovanje cipelica Manolo Blahnik, onakvih kakve nosi Carrie iz serije Seks i grad? Jer naravno, po tome je usađeno u prirodi, krvi, venama i arterijama da se ne može odoljeti torbici kao simboličnom ženskom rekvizitu, i to ne zbog torbice same, već stoga što je osoba koja je u iskušenju – žena, odnosno takvom se ’mora’ potvrditi u postojećem kodnom sistemu. Ne možemo zamisliti da takvo nešto kaže prilikom kupovanja, recimo, paste za zube ili za cipele. Ili, jedna druga javna persona, mlada pjevačica, znamenita po osebujnoj dekoraciji u svojoj javnoj prezentaciji, kaže da je čak moguće da se na nekoj javnoj manifestaciji pojavi "obučena u majicu i traperice, nešto u čemu se nikada u javnosti ne pojavljujem". Osoba o kojoj je riječ nikako ne može niti smije biti optužena za nekakvu žensku izdaju, ona jednostavno i pregnantno izražava ambivalenciju u kojoj su se žene zatekle. Majica i traperice su, naime, klasičan, tipičan rekvizit tradicionalnog feminizma od kojeg se novi ženski subjekt distancira. Čemu se međutim priklanja, da ne upotrijebimo tvrđi termin "podređuje", nije baš tako veselo kao što mogu biti vesele šarene krpice. I još jednom McRobbie: "Novi ženski subjekt je, usprkos slobodi koju ima, primoran na šutnju, na to da kritiku zadrži za sebe, sve u cilju održavanja statusa moderne i ’cool’ osobe". S druge je strane feminizam sam. To jest ono što je ostalo visjeti u zraku kao poprilično ispražnjeni pojam, pa se više zapravo i ne zna što s tim. Oni kojima je svaka promjena nabolje u položaju žena, a osobito promjena njih samih, neprihvatljiva, uzimat će i nadalje pojam "feminizam" kao psovku. S druge su strane, istina u sve manjem broju, ženske grupe i/ili pojedinke koje će ga mamuzati i nakon što je već odavno prestao davati znake života, raubati njegovu negdanju, a sada kolabiralu intelektualnu viziju i ambiciju u korist, sada već u priličnoj mjeri, usko grupnih ili osobnih interesa, što se dakako u društvu (čak i ovom našem) već u velikoj mjeri prepoznaje. Kako piše Zygmunt Bauman, "Feminizam danas dijeli zajednički osjećaj društvene anomije, nedostatak vizije i ambicije. … On u stvari ne teži fundamentalno novim konceptima društva izvan kapitalizma. Naprotiv, ostaje, i time ih podržava, uz stare (zapadne) institucije – ’tri svete stvari’ – parlamentarnu demokraciju, vladavinu prava te tržišnu ekonomiju". I napokon, našim trima ženama koje se odbijaju deklarirati kao feministkinje nitko nema pravo išta prigovoriti. Tražiti od njih da se tako izjašnjavaju jest ravno zahtjevu da navuku košulju od kostrijeti. Vrlo neudobna, vrlo restriktivna, i s oznakom ’vrlo kriva’ za onu na kojoj je. U trenutku kada su stare ideologije i utopije iscrpljene, a i radikalizam je "out", do daljnjega će ipak biti udobnije u šarenim krpicama i cipelicama Blahnik nego u košulji od kostrijeti. Razlika je tek u trenutnoj udobnosti.

komentiraj Početna stranica »»

Komentari

• Feminizam - nepoželjan i zastario?
  11. ožujka 2009 16:50

  feministice se često doživljava kao mrziteljice muškaraca, zapuštene žene koje koriste žargon koji mnogi ne razumiju, žene koje često vole žene.... a to je mnogim ženama koje ne mrze već vole muškarce, krpice i make up odbojno.

  pri tome ono što je bit feminističkog pokreta - a to je borba za ženska ljudska prava i ravnopravnost, pada u drugi plan...

  žene zapravo ne znaju sklapati savezništva s drugim ženama. to je valjda rezultat socijalizacije... koja i ide za tim da se oni/one koji su podložni tj. manje moćni, ne povezuju, ne osnažuju i ne bune.

  na takvu socijalizaciju nije imun niti ženski pokret, jer, dakako, ne postoji u vakuumu. u ženskom pokretu postoji potreba za "biti cool" i žene koje se odjevaju drugačije, govore drugačije itd. naposto za feministkinje nisu "cool". isto vrijedi i obratno.

  ako se već stvari vrte oko "cool-a", onda treba razmišljati o načinu na koji se šalje poruka, odnosno želi žene ali i muškarce senzibilizirati i pridobiti za feminističke ciljeve.

  • 11. ožujka 2009 18:05

    sto, trebali bi rebrendirat feminizam? :)

    ovo da zene ne znaju sklapati saveznistva s drugim zenama je isto jedan od popularnih mitova... i naravno, tisucu puta izgovorena laz postaje istina.

  • femme, 11. ožujka 2009 23:31

    Savezništvo je među ženama nažalost puno rjeđe nego ono među muškarcima. Jedan primjer: muškarca prijatelji ne zovnu na tekmu, tulum, bilo što. Neće mu, naravno, biti drago, ali i dalje s njima ostaje prijatelj. Sa ženama to nije slučaj. Vrlo brzo "podignu nosiće". Drugi primjer: dva prijatelja (muškarca) se ne čuju dugo vremena i onda jednom, iznenada, nešto zatreba, nazove ovog drugoga i ispričaju se bez problema bas kao prijatelji. I najčešće si izađu ususret. Kakav bi scenarij bio sa ženama? Da, znate već - "Ne zove tako dugo i sad me se sjetila kad joj nešto treba". Primjera ima u nedogled.

    Slažem se s tim da je ovo sve rezultat (načina/metoda) socijalizacije. Kako se žene odgaja, koje im se vrijednosti usađuju. Žena koja ne želi djecu - katastrofa! Žena kojoj vrhunski domet u životu nije ući u brak - katastrofa! Itd, itd. Na sve to, općenito, religija ima iznimno veliki utjecaj. Dok god bude jakog religijskog utjecaja, feminizam ne smije napuštati bojno polje.

  • 12. ožujka 2009 11:16
    a kad se tome još dodaju podrugljivi pogledi i komentari svih onih "alternativnih" feministica prema ženama koje se oblače i govore u skladu s mainstreamom.... jasno da ne može doći do savezništva.
  • 12. ožujka 2009 16:35
    Koliko je poznato, Ženska mreža Hrvatske prima samo ženske udruge iako bi i neke mješovite pa čak i muške organizacije bile zainteresirani uključiti se i podržati feminističke ciljeve. S obzirom na takvu ekskluzivu, jasno da nema šire mreže podrške. Ljudi naprosto osjećaju da nisu dobro došli. Zove ih se samo kad se organiza neka javna akcija pa je potrebno mnoštvo radi slikanja. No ni tada nije odaziv velik jer se ne radi konstantno na uključivanju saveznika - bez obzira na spol.
  • srđan dvornik, 12. ožujka 2009 17:18

    ali, ipak je to sa ’ženskim’ ili ’muškim’ smislom za savezništvo malo stereotipno i odveć uopćeno. netko bi s jednakim pravom mogao govoriti o nedostatku solidarnosti među muškarcima i o bliskosti žena koje se drže skupa i pomažu si. a ne vjerujem da se i za jednu spolnu grupu može naći tako sveprisutna obilježja. (isto je tako moguće da se uvijek ona druga skupina čini povezanijom.)

    samo je ženama, kao grupi u slabijem položaju, preče potrebno zajedničko djelovanje. ali to ne obavezuje napose žene, nego sve koji usvajaju vrednote slobode i jednakosti

  • 13. ožujka 2009 10:30
    slažem se s komentarom srđana dvornika. još da se i ženska mreža složi pa da feminizam u rvata dobije jači zamah ....
  • Lilith, 15. ožujka 2009 18:49

    Kod nas se na žalost feminizam nikad nije proširio na širu populaciju žena, jer su naše žene u velikom broju patrijarhalne robinje - čak i kad su visoko obrazovane magistrice i doktorice, radije će šutke kuhati kavu MANJE OBRAZOVANOM kolegi, umjesto da se bolje organiziraju i javno progovore o tome koliko su žene diskriminirane na fakultetima i kako će manje obrazovan muškarac sa dobrim klanom iza sebe uvijek prestići neku ambicioznu mr. sci ili dr. sci.

    No uprkos tome, te ’’ dobre curice ’’ šute i poslušno govore ’’ NE, ja nisam feministkinja ’’, iako u sebi kipe od nezadovgoljstva i bijesa, skrivaju ga iza lažnog smiješka da ne bi slučajno ispale ’’ neženstvene ’’, ’’ muškarače ’’ i sl. Ako takav drastičan nedostatak sigurnosti i samosvijesti postoji kod visoko obrazovanih domaćih žena, što onda uopće očekivati od prosječne populacije, radnica, učiteljica, konobarica i sl. ?

    U nas se žene još uvijek boje muškog autoriteta, boje se boga oca, i muža i svog vlastitog oca - tiranina i preziru istovremeno svoje ponižene majke, preziru druge žene i same sebe, a ne znaju sve te osjećaje manje vrijednosti verbalizirati sa dostojanstvom, tražeći - S PRAVOM ! - veća prava, nego će još i zamrziti one žene koje misle da zaslužuju više, mrzit će feministkinje, jer su one slobodne, hrabre i glasne.

    Nekada sam i ja bila borac za ženska prava, dok nisam vidjela koliko me ne-feministkinje mrze i preziru, a tad su mi se razbile iluzije o ženama. :)

    Sloboda, drage moje, nije punjena ptica koja će nam pasti s neba, slobodu treba zaslužiti i zaslužit će je one borbene i samosvjesne, koje se ne boje reći ’’ Ja sam žena, ja sam FEMINA ! ’’. Ove druge podložne patrijarhalne robinje koje se boje riječi ’’ feminizam ’’ slobodu niti ne zaslužuju, nek i dalje nastave prati prljave gaće svojim muževgima, i sa magistarskim i doktorskim titulama kuhati kavu svojim priglupim šefovima - to nije naš FEMINISTIČKI problem. :)

    Patrijarhat je svjesnom indoktrinacijom kroz više stoljeća naučio žene DA MRZE SAME SEBE I DRUGE ŽENE, naučio je žene da budu suparnice koje će se do besvijesti boriti za malo muškarčeve pažnje, i na poslu i u kući, naučio je žene da preziru svoje majke, a dive se nedostižnim očevima, naučio ih je da u mladosti budu PODLOŽNE LOLITE, a u starosti iscrpljene bezglasne mučenice.

    Malo je pametnih žena koje ovo shvaćaju i još je dug, dug put pred ženskim rodom, zato sam ipak presretna da u nas postoje žene koje s ponosom govore ’’ DA - ja jesam feministkinja, imam svoj glas i dostojanstvo, i baš me briga hoće li netko misliti da sam brkata i debela - ionako ovaj svijet vodi hrpa ćelavih i debelih muškaraca, koji su gori i od ’’ najbrkatije ’’ žene, zato na te manipulacije nikako neću nasjedati . ’’ :))

  • Lilith, 16. ožujka 2009 09:48

    I još nešto što se tiče serije ’’ Sex i grad ’’ - našu jadnu balkansku ženu uvjeravaju da je to ’’ emancipacija ’’, po čitave dane patetično sliniti za oženjenim muškarcem ili na sastanku s prijateljicama NEPREKIDNO pričati o muškarcima......kao da stvarno emancipirane žene nemaju nikakvih svojih interesa osim da u kričavim, neukusnim krpicama hopsaju s jednog tuluma na drugi, tražeći ’’ Mr. Izabranog ’’....pa isto to je na svoj način radila i Pepeljuga. :))

    Za razliku od te kičaste serije, u stvarnom životu one malobrojne emancipirane žene čitaju i nekakve knjige, obrazuju se, sa svojim kolegicama posjećuju kulturne priredbe, a ne mondene sajmove kiča i neukusa, nego idu na izložbe, kazališne predstave, stručna predavanja. Pa i u sportske teretane, zašto ne - ali opet ne sa ciljem da budu izdresirane i izbildane ’’ idealne priležnice ’’, već radi sebe samih, da bi bile zdrave i dobro se osjećale u svojoj koži.

    Nakon pada socijalizma, zaglupili smo domaće mlade djevojke uvoženjem jeftinih serija o ’’ bajnom ’’ životu na Zapadu, a u tim serijama zapravo ničeg novog, ni modernog nema, već samo stari stereotipi patetičnih udavača koje po čitave dane s očajanjem prebiru strategije kako uloviti ’’ Princa na bijelom konju ’’, sa svom silom tipičnih ženskih manipulacija koje su uostalom koristile i naše babe. :))

    Jedina razlika je u tome što su ove iz ’’ Sexa i grada ’’ prividno seksualno slobodnije, ali opet i taj promiskuitet ne proizlazi iz stvarne spoznaje ženine seksualnosti i njenih pravih želja, nego je opet i samo ugađanje muškarcima u stilu ’’ ako se dobro ševim, možda me jednom ipak poželi i oženiti....’’ Jadno.

    Treba znati naučiti razlikovati lažnu sigurnost žena iz serije ’’ Sex i grad ’’ i pravu sigurnost emancipirane žene kojoj život ne nalikuje na jeftini ljubavni roman. Ne moramo baš svako smeće sa zapada nekritički usvajati, i nije bit ženske slobode da se može neprekidno seksati sa različitim muškarcima - da im uvijek bude dostupna kao jeftino meso koje se koristi bez ikakve odgovornosti, već je bit slobode u tome da žene nauče muškarce da ih POŠTUJU - a ne da cvile za njima što ih oni ne žele oženiti kao u seriji ’’ Sex i grad ’’. :)

  • 16. ožujka 2009 10:40
    lol - konačno jedan dobar komentar. i sasvim na mjestu!
  • 16. ožujka 2009 11:28
    Slažem se s rečenim mada mislim i da mnoge žene koje se ne žele izjasniti feministkinjama, a imaju uspješnu karijeru i zarađuju dosta, zapravo misle, pogrešno dakako, da su ravnopravne. One stvarno vjeruju da je ovo društvo jednakih mogućnosti i ako se žena (ili muškarac) potrudi, sve je moguće. Mnoge ne razumiju kako su to žene slabije plaćene za isti posao i misle da je to naprosto nemoguće - tiskarska pogreška ili novinarsko pretjerivanje. No zapravo se radi o uhodanoj praksi.
  • 16. ožujka 2009 11:48
    Strojevi za rađanje i strojevi za seks. Evo, onaj monstrum Fritzl je pravi primjer. Utjelovljenje partijarhalnog životnog nazora. Žene su tu da udovolje njegovim nagonima. I to im je sva svrha postojanja. I pri tome još jedna žena u cijelom horroru surađuje. I ta jedna je njegova supruga.
  • 16. ožujka 2009 13:29
    Žena je ženi često vučica. Čak i kad je feministkinja. Ne treba imati iluzija....
  • ..., 16. ožujka 2009 15:21

    Citat: "...On u stvari ne teži fundamentalno novim konceptima društva izvan kapitalizma. Naprotiv, ostaje, i time ih podržava, uz stare (zapadne) institucije – ’tri svete stvari’ – parlamentarnu demokraciju, vladavinu prava te tržišnu ekonomiju."

    upravo je ovo ključno - feminizam nije doveo u pitanje sustav, već je za žene zatražio mogućnost da i one unutar tog sustava prakticiraju moć nad drugima baš poput muškaraca.

    na to je pokušao odgovoriti anarhofeminizam, no često je završavao poput loše kopije feminizma, jer umjesto da u feminizam ubaci subverzivni virus koji bi skrenuo feminizam prema anarhizmu i dovođenju sustava u pitanje, zapravo se dogodilo obrnuto. nažalost.

    to je poput naivnih pokušaja da osvajanjem vlasti promjenite sustav. recite, kada je to netko stvarno napravio?

  • 16. ožujka 2009 16:31
    oni koji su pokušali, nisu preživjeli

  Odgovor

• Feminizam - nepoželjan i zastario?
  17. ožujka 2009 09:03

  neke od teza iznesenih u tekstu potvrđene i od strane sugovornice na tribini dekonstrukcije:

  članak u Novom listu

  • 17. ožujka 2009 09:58
    hahaha. dobar članak odnosno dobra kritika tzv. feministkinja...
  • Lilith, 17. ožujka 2009 17:33

    Citiram iz clanka iz Novog lista: ’’ Zanimljiva je bila primjedba Darije Žilić kako vrlo malo žena daje podršku ženama, te kako je i sama u svome javnom djelovanju iskusila veću podršku od muškaraca nego od pripadnica ženske scene. ’’

    ***

    Žene da bi pružile podršku drugim ženama moraju prvo osvojiti pozicije moći sa kojih se ta podrška daje, lako je muškarcima biti velikodušnima u podršci, kad su ustoličeni na svojim ’’ feudima ’’ kao starozavjetni kraljevi i u ovoj našoj hrvatskoj kmetovini često i prenose svoje ’’ feude ’’ po muškoj rodjačkoj liniji.

    Žene kod nas još nemaju svoje ’’ feude ’’, čak i one najuspješnije su poput usamljenih jurišnika što nasrću na tvrde, tvrde bedeme i staklene stropove, i u toj očajničkoj borbi, pa još ako imaju i klinca doma koji svaki dan traži jesti - ne stignu često pružiti podršku ni same sebi, a kamoli drugim ženama. :)

    Darija je ok. i pametno piše, ali je zaboravila reći da kad muškarci ženama pružaju podršku, često puta traže i sasvim određene protuusluge....ili se to samo meni dešavalo ? :))

    Kad god mi je neki muškarac u životu nudio podršku i ’’ zaštitu ’’, bio mlad ili star, oženjen ili neoženjen, prost ili kulturan, uvijek je u potaji očekivao nekakav flert, odnos, dvosmislice seksualnog tipa, igrice....zato nikad nisam htjela primiti mušku podršku u ovom našem društvu, jer motivi i namjere nisu bili čisti, držala sam se onih malobrojnih žena podržavajući sebe i njih koliko god sam mogla, iako sam svjesna da je to možda bilo premalo.

    Cure, ne budite naivne, pogotovo ako ste mlade i lijepe, muškarci ništa ne daju besplatno, možda je ipak bolje da domaće žene konačno nauče podržavati same sebe i stajati na vlastitim nogama ? :)

  • ..., 18. ožujka 2009 10:26

    nije li jednako problematično tvrditi da svi muškarci imaju skrivene namjere kada daju podršku ženama ili s njima surađuju?

    generaliziranje je jednostavno generaliziranje, bilo da dolazi od muškaraca ili žena.

  • 18. ožujka 2009 11:11

    Ja sam ispričala svoje dvadesetogodisnje životno iskustvo u Hrvatskoj: kad god mi je u profesionalnim vodama neki domaći muskarac nudio ’’ podršku i zaštitu ’’, iza toga su stajali njegovi nečisti interesi. :)

    A možda u nas ima finih i poštenih muškaraca koji će podržati kolegicu bez prljavih interesa, ali takvi se na žalost ne sreću na pozicijama moći, odnosno, ja ih nisam srela. Pošteni muškarci u Hrvatskoj koji nisu primitivni plemenski mačisti jednako su ugroženi kao i emancipirane žene, to je naša stvarnost jer živimo u plemenskom patrijarhatu.

    Tko ovo prije shvati, prije će se naučiti zaštititi i ostati koliko toliko čistog obraza. Osobno sam najsretnija kad sa svojim sposobnostima zaslužim priznanje od sposobne i obrazovane žene, i ne kao žensku podršku jer nisam invalid da me treba podržavati, već mislim na ukazanu šansu koju sam zaslužila svojim trudom i radom, a ne veličinom svojih sisa. :)

    Nas ovaj način i ovim stavom ja također već godinama podržavam sebe i druge domaće žene koje su to zaslužile svojim sposobnostima, a klonim se plemenskog patrijarhata ko vrag od tamjana i ne treba mi njegova ’’ podrška ’’. :)

    Mislim, teško jeste, ali se može. ;)

  • Lilith, 18. ožujka 2009 11:36

    Ovo gore sam ja napisala, zaboravila sam se potpisati. :)

    Ono što još želim reći jest da je feminizam - po meni - najviše stradao zbog toga jer je došlo do raskola između heteroseksualnih žena i lezbijki. Njihovg raskol naštetio je čitavom pokretu i uništio dobre perspektive feminizma više od bilo kakvog patrijarhata.

    Hetero žene i lezbijke moraju početi bolje surađivati i više se tolerirati, te međusobno poštivati. Ne smije se desiti da lezbijke stvaraju svgoj lobi i obratno - da hetero žene stvaraju pak neki drugi lobi, jer razdvajanje žena po seksualnoj orijentaciji jako škodi svim ženama i slabi feministički pokret !

    I ovo već godinama govorim svojim i hetero i lezbijskim prijateljicama bez razlike - unutarnji raskoli uništavaju feminizam, a plememski patrijarhat onda likuje od sreće jer se ’’ babe opet međusobno svađaju . ’’ :)

  • 18. ožujka 2009 16:40
    Jednako kao što postoji "podrška" muškaraca koja se naplaćuje, tako postoji i "podrška" lezbijki koja se naplaćuje - ako baš želimo generalizirati, a ne bi trebali.
  • ..., 18. ožujka 2009 17:02

    aha, misliš na podršku muškaraca koji su na poziciji moći ili u vlasti? tako da, tu već ima više prostora za generalizaciju. ;-) no, tu onda treba napomenuti da nije u pitanju samo rod/spol, već sama ideja moći/vlasti. već to znači da osoba nešto očekuje od tebe ako te podrži. želi vladati, imati moć, biti iznad tebe. već to je dovoljno opasno, a kamoli ako je i rodno/spolno uvjetovano.

    moj komentar se više odnosio općenito na odnos žena i muškaraca, ovi koji imaju moć/vlast su druga kategorija, neovisno o tome jesu li muškarci ili žene.

  • Lilith, 18. ožujka 2009 21:44

    Sto se tiče ’’ podrške lezbijki ’’ koja se naplaćuje, čuj: ja sam hetero žena koja ima prijateljice među lezbijkama. Nikad ni od jedne nisam doživjela takve primitivne manipulacije kakve rade domaći patrijarhalni feudalci na pozicijama moći. Nikad me lezbijke nisu pokušavale ni zavoditi, ni kupovati, ni iskorištavati na bilo koji način. Onog trena kad kažem da sam hetero, lezbijke prema meni uvijek nastave pokazivati korektan odnos, poštovanje i prihvaćenje - takvo je moje iskustvo s njima.

    No kad domaćem patrijarhalnom ’’feudalcu’’ kažem da imam dečka ili muža, on i dalje nastavlja navaljivati - jedino kaj sa sigurnošću tu pomaže je prijetnja da ću ga razvaliti nogom u jaja, tek onda sjaše. :)

    Zato se čitavog života jako čudim ženama koje tvrde da nisu feministkinje, praveći se da je sve ok. među spolovima....ko nojevi kad guraju glavu u pijesak. :)

  • 19. ožujka 2009 10:02
    javna je tajna da su se sredstva za rad nekih organizacija dobijala preko kreveta. tu se radilo o specijaliziranim fondovima i nije se radilo o hetero ženama. ja stvarno mislim da moć iskorištavaju jednako i muškarci i žene. naprosto tko god je u prilici i nema moralnih problema s tim.
  • Lilith, 19. ožujka 2009 22:19

    A šta si ti ako smijem pitati, hetero žena ili lezbijka....ili si muškarac ?

    Baš je kompliciran ovaj internet sa svojom ’’ spolnom dekonstrukcijom ’’. :))

    Đurđa srce, baš nam je veselo ispod tvojih tekstova, samo piši i dalje, mi smo tvoja vjerna publika i super se zabavljamo. :)

  • 20. ožujka 2009 13:17
    ako sam muskarac, ako sam lezbijka ili ako sam hetero zena.... znaci li to da ce se ono sto pisem u postu o prekokrevetnim aktivnostima drugacije interpretirati? bas me zanima kako....
  • Lilith, 20. ožujka 2009 19:50

    Da, ovako kako ti relativiziraš stvari da ’’ moć iskorištavaju jednako i muškarci i žene. ’’ - tako bi to radio jedan muškarac koji ne podnosi kritiku svog spola jer mu vrijeđa krhki egić, a na isti način bi razmišljala i patrijarhalna žena kojoj je prosto svetogrđe pomisliti da bi muškarci mogli više iskorištavati svoje pozicije moći, naprosto zato jer su duže, više i dublje ukorjenjeni na globalnim pozicijama moći. :)

    Lezbijska ili hetero feministkinja to ne bi rekla, jer je informirana o statistikama koje jasno govore tko ima više moći u društvu. Pa mislim, čovječe ili ženo - kak će žene uopće iskorištavati i navodno kupovati svoju neku moć, kad i dan danas uza svu ’’ emancipaciju ’’, žene ne posjeduje više od 2 posto svjetskog kapitala ? :))

    Moć je tamo gdje je lova, a mi žene je još uvijek nemamo. I zato feminizam nije zastario, sve dok omjer love ne bude pravedno raspoređen na 50 - 50.....zato ću ja Đurđi predložiti slogan najnovijeg vala feminizma koji kaže: ’’ Dobile smo pravo glasa, a sad hoćemo i novce ! ’’ To je tzv. radikalno - ekonomski feminizam. :))

    E onda kad budemo imale 50 posto svjetskog kapitala, tek tada će se moći vidjeti da li moć stvarno jednako iskorištavaju i muškarci i žene kao što ti kažeš, a do tad su to samo puka nagađanja i loš pokušaj obrane kolektivnih grijehova patrijarhata. ;)

  • 21. ožujka 2009 10:27

    ...da, to sad zvuci nategnuto kao i ona tvrdnja da hrvati u ratu nisu mogli pociniti zlocine jer su se branili....

    kao da nikad neka zena nije drugu zajebala, iskoristila i tko zna sto sve ne, samo zato sto zene posjeduju samo 2% kapitala u svijetu...

    kao da ne postoje zene koje upravljaju fondovima namijenjenim tim feministickim organizacijama. ne znam da li one zloupotrebljavaju svoju poziciju kad se sredstva dodjeljuju preko kreveta ili je to samo spoj ugodnog s korisnim.

    kao da ne postoji nasilje u lezbijskim vezama i to medju zenama koje se smatraju feministkinjama.

    inzistiranje na poziciji jadnih, ugnjetenih zena koje za nista nisu krive jer su ugnjetene i neravnopravne nece pomoci feminizmu. osim ako to nije neka taktika privlacenja muskaraca koji ih, jadne,nemocne i siromasne trebaju nekako doci spasiti. i onda odjahati u zalazak sunca.

    ja mislim da je feminizam jak koliko je u stanju priznati i ono sto se dogadja u vlastitim redovima, govoriti o tome i te stvari rjesavati.

  • Lilith, 21. ožujka 2009 23:07
    Ah, a zašto se bojiš priznati da si zapravo ti mali ugroženi muškarac, pa nećemo te mi zločeste feminističke vještice pojesti ovdje ako to priznaš. :)))
  • Lilith, 22. ožujka 2009 10:19

    Ja samo moram ispričati još jedan primjer iz vlastitog iskustva: poznavala sam curu 78. godište koja je ogorčeno mrzila feministkinje i tvrdila da feminizam ženama uopće ne treba, a tu istu curu je doma njen dečko godinama mlatio, zabranjivao joj da ide van sa prijateljicama i šikanirao je na razne druge načine......i jednog dana ju je sasvim lijepo uspio uvjeriti da su njen najveći problem zapravo ’’ feminističke babetine ’’, a ne on sam. :)

    Tako me i ova priča o ’’ nasilnim lezbijkama ’’ zapravo podsjetila na tog dečka, u smislu da me se pokušava uvjeriti kako su ’’nasilne’’ lezbijke moj pravi problem, a ne nasilna domaća mužjačina.....kao da slušam propovjedi s vjeronauka. :))

  • 22. ožujka 2009 20:33
    Nitko niti u jednom postu nije rekao da ne postoji nasilje muskaraca nad zenama. Ja samo kazem da postoji nasilje zena nad zenama. I kazem da toga ima i u feministickim redovima. I onda ispadne da je u svemu najvaznije kojeg sam ja spola. To je valjda kljucno pitanje feminizma. Doticna Lilith zvuci kao i oni koji su se uvrijedili zbog natpisa na tramvaju. Otkud nekome pravo da spominje boga. Otkud nekome pravo da kritizira feministkinje.

  Odgovor