 |
|
|
 |
|
|
 |
 |
 |
Predstvljanje Au-pair programa |
|
|
Au Pair program (program čuvanja djece u američkoj obitelji) je program kulturne razmjene za mlade od 18-26 godina. Direktno je pod pokroviteljstvom State Departmenta što ga čini sigurnim i ugodnim iskustvom. Omogućuje mladima da uz rad i učenje provedu godinu dana u Americi, upoznaju nove prijatelje, kulture, a prije svega sebe.
|
| 13. srpnja 2009 |
|
Polaznici imaju priliku pohađati američki college, putovati diljem Amerike, usavršiti engleski jezik i uz sve to zaraditi do 10.000 dolara. Prednost je što polaznici sami biraju obitelj i regiju u koju će ići, a povratna avio karta i zdravstveno osiguranje su osigurani. Njihov boravak je prepun različitih aktivnosti, stvaraju se razni kontakti za budućnost i proširuju se horizonti. Na program se može krenuti tokom cijele godine stoga je uvijek pravo vrijeme za prijavu.
BHV Education, agencija sa dugogodišnjim iskustvom u programima kulturne razmjene od nedavno program predstavlja u svim regijama Hrvatske. Već 15 godina BHV nudi razne programe obrazovanja i rada u inozemstvu na kojima je do sada sudjelovalo oko 5000 polaznika iz šire regije, što govori o kvaliteti programa.
Programi se predstavljaju u Puli, Zagrebu, Osijeku, Splitu, Zadru, Vinkovcima i ostalim većim gradovima u regijama. Datume i mjesto održavanja programa može se vidjeti na www.bhvedu.com
|
|
|
|
|
|
|
|
 |
 |
 |
 |
|
 |
| Čekajući mirakul |
| Omer Rak |
| Ne postoje više ni recepti za izvlačenje iz taloga rezignacije kao u nekim prijašnjim vremenima, ono poznato ufanje u fantomske ideale ’izgrađenog’ pojedinca i društva kojima se stremilo s nadom koju je dozirala ideologija. Neprežvakani napoj domaće rezignacije, ta nemoć potisnuta u podrume vlastitog bića sve češće prsne i lako ekplodira u barutnim komorama. Na jesen, očekuje se, eksplodirat će ulice. |
|
|
|
|
|
 |
| Vrag možda i nije toliko crn, koliko smo mi neodgovorni |
| Darijo Čerepinko |
| U postmodernističkom društvu ljudi su robovi svojih oruđa (uključujući i medije), koja će se prije ili kasnije okrenuti protiv njih. Na koncu, zbog odsustva bilo kakvog ’ukusa’ i miješanja ’visoke’ i ’popularne’ kulture širokih narodnih masa, profit postaje jedino mjerilo vrijednosti, a svijetom vladaju bogate, zle korporacije. Novi dominantni mediji donose nove društvene forme i odnose, a samim svojim postojanjem i načinom na koji s nama komuniciraju mijenjaju naše shvaćanje nas samih i svijeta oko nas. |
|
|
|
|
|
 |
| Hrvatska i Srbija u raljama narodnjaka |
| Stanislav Blagec |
| Teško mi je bilo tih osamdesetih proniknuti u umove mladih Hrvata-kajkavaca koji su po klijetima i kućama, za rođendane i Nove godine, uz gemište i domaći špek i luk, gibanicu i puricu s mlincima uvijek i svugdje slušali glazbu koja mi se činila neusporedivo manje bliskom od Beatlesa i Stonesa, Floyde da ne spominjem. U redu, o ukusima se ne raspravlja, to je jasno. Po svoj prilici je nerazumijevanje bilo obostrano. Ipak, teško mi je bilo predočiti prizor u kojem naši vršnjaci u Vrnjačkoj Banji na nekoj "žurki" slušaju "Veselo, veselo Zagorci", "Suze za zagorske brege" ili "Vu plavem trnaci". |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
RSS Feeds
