|
Nakon prave plejade Milinovićevih skandal zakona koji redovito završavaju na Ustavnom sudu i/ili ekspresnoj doradi, u saborskoj se proceduri nedavno ni kriv ni dužan našao i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o genetski modificiranim organizmima, i to Koalicijskom sporazumu HDZ-a, HSS-a i HSLS-a, Programu rada ove Vlade, i zaključcima saborskog Odbora za zaštitu okoliša usprkos.
Zašto usprkos? Zato što je ovaj prijedlog Zakona dijametralno suprotan i tekstu Koalicijskog sporazuma HDZ-a, HSS-a i HSLS-a koji je postao Programom rada ove Vlade, ali i zaključcima saborskog Odbora za zaštitu okoliša. Naime, i Koalicijski sporazum, i Program rada Vlade, i zaključci saborskog Odbora za zaštitu okoliša jasno i nedvosmisleno nalažu zabranu ispuštanja živih GMO-a u okoliš i prirodu, a ovaj novi Milinovićev uradak znatno liberalizira hrvatsko tržište GMO-ima i olakšava uvođenje GMO-a na hrvatska polja.
S obzirom na to da se u Hrvatskoj, ali i u svijetu, u međuvremenu po pitanju GMO-a ništa revolucionarno nije dogodilo, revolucionarno u smislu da su relevantna nezavisna znanstvena istraživanja utvrdila da ispuštanje GMO-a u okoliš ipak nema moguće negativne posljedice po biološku sigurnost, odnosno da ne predstavljaju ugrozu za biološku raznolikost kao najveće prirodno bogatstvo života na zemlji, nemoguće je po čitanju ovog nakaznog prijedloga zakona ne upitati se nisu li ovaj dokument umjesto vladinih činovnika čiji bi glavni (i jedini) interes trebao biti čuvanje javnog interesa u stvari pisale zainteresirane biotehnološke multinacionalne kompanije. Kako je uopće moguće da stranke koje danas sjede u Vladi, a koje su pisale koalicijski sporazum, kasnije program rada Vlada, a koji izrijekom brani ispuštanje GMO-a u okoliš, danas podržavaju ono čemu su se prije dvije godine ili godinu dana tako snažno odupirale? Gdje je vjerodostojnost i politička odgovornost tih političara i političarki? Ne smatraju li da su nepoštivanjem koalicijskog sporazuma i programa rada Vlade prevarile birače koji su im dali povjerenje?
I gdje je kredibilitet ministra zdravstva dr. Milinovića, tate ovog nakaznog zakonskog čeda, gdje je kredibilitet ministra koji se u javnosti tako strastveno voli predstavljati kao zagovornik tradicionalnih vrijednosti i prirodnih metoda začeća? Čini se da svoj konzervativni moralni kredo ministar Milinović čuva isključivo za ljudsku rasu, ili barem njenu žensku polovicu, dok je njegov konzervativni svjetonazor znatno fleksibilniji i rastezljiviji kada se nađe u području zaštite genske mape svekolikog života na zemlji. To nas uopće ne treba čuditi jer svoju kvazi tradicionalnu, konzervativnu obrazinu ministar Milinović ne mora pokazivati neljudskim vrstama, bez obzira na to radi li se o biljnim ili pak životinjskim vrstama, jer te vrste nisu ortodoksni/e glasači/ice HDZ-a i vatreni/e obožavatelji/ice tradicionalnog (patrijarhalnog) nauka Crkve.
Ovaj prijedlog Zakona svoj izgled prema riječima, odnosno izlikama predlagatelja – dužnosnika i dužnosnica Ministarstva zdravstva, duguje direktivama Europske Unije i pravilima Svjetske trgovinske organizacije koje Hrvatska, valjda prema njima hoćeš-nećeš mora poštivati. To je, naravno, besmislen izgovor jer direktive EU određuju pravni okvir, a ne i detalje nacionalnog uređenja nekog zakonodavnog područja. No, Vlada će trubiti ovaj izgovor sve dok svoj veto na ovaj prijedlog Zakona hrvatskoj Vladi ne uloži Crkva. Tada više neće biti alibija EU i WTO-a. Naime, ne treba nimalo sumnjati da će Vlada mijenjati ovaj prijedlog Zakona ukoliko pomisli da bi zbog njega mogla izgubiti potporu Crkve i rigidno konzervativnih biračkih grupacija.
Zbog čega je ovaj prijedlog Zakona nakazan? Ovim se prijedlogom Zakona skraćuje minimalni rok za uvid i davanje mišljenja i primjedbi javnosti u postupku izdavanja dozvole za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš javnosti s mjesec dana na petnaest dana, a tim se skraćenjem sigurno neće učinkovito štititi biološka raznolikost Hrvatske. Prijedlog Zakona osim toga dopušta Vladi Republike Hrvatske da iznimno omogući uvođenje u okoliš genetski modificiranog reprodukcijskog biljnog materijala i u zaštićena područja i u područja ekološke mreže, drugim riječima svugdje.
Neprihvatljive su i odredbe koje se tiču tzv. koegzistencije genetski modificiranih usjeva i konvencionalnog, pa čak i organskog uzgoja jer nema apsolutno nikakve mogućnosti koegzistencije između GM usjeva i organskog uzgoja. Predlagatelj Zakona je, osim toga, i iznimno strogo raspoložen prema neposlušnim članovima i članicama Vijeća za genetski modificirane organizme i Odbora za GMO-e pa omogućava njihovo kažnjavanje novčanom kaznom u iznosu između 15 i 50 tisuća kuna ukoliko sukladno svojoj savjesti javno progovore o eventualnim štetnim postupcima vezanima uz ovu problematiku. Drugim riječima, uvodi se mjera zastrašivanja i začepljivanja usta.
Malo drukčije mjere začepljivanja usta onima koji se ne slažu s njegovim briljantnim zakonskim rješenjima ministar Milinović je pokazao na još jednom sramotnom uratku koji je ove jeseni izašao iz njegove ministarske radionice. Radi se, naravno, o Zakonu o medicinskoj oplodnji koji je mijenjan ni tri mjeseca nakon što je stupio na snagu. Iako je Vlada jesenske izmjene ovog Zakona najavljivala vrlo pompozno, pa čak i revolucionarno, one su minimalno korigirale jedan iznimno diskriminacijski Zakon, Zakon koji je i nakon jesenskih izmjena u dubokoj suprotnosti s odredbama organskih zakona poput Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije. No, usprkos toga medicinska javnost koja je ovo ljeto žestoko napadala Zakon, sada je promijenila ploču i dala za pravo talibanski konzervativnim zakonodavnim idejama ministra Milinovića. S obzirom da se u protekla tri mjeseca nisu dogodila nikakva spektakularna medicinska otkrića koja bi potvrdila kako je ministar Milinović bio u pravu kada se protivio zamrzavanju zametaka kao najuspješnijoj metodi medicinski potpomognute oplodnje, možemo sasvim opravdano sumnjati da je ministar koristio neke ne baš ministarske metode uvjeravanja svojih medicinskih oponenata.
Zamrzavanje zametaka Milinović je zakonski zabranio iz, navodno, etičkih razloga. No, ginekolog Milinović nema takvih etičkih problema s abortusima tromjesečnih fetusa. Iznimno isprovocirana dvostrukim kriterijima ministra zdravstva i općenito dužnosnika Ministarstva prema, navodno moralnoj problematici, zamrzavanja zametaka, Vladi sam postavila pitanje po kojoj je to logici za ministra zametak ljudsko biće, a istovremeno fetusi do tri mjeseca starosti, a do tog je roka, na svu sreću i sukladno načelu prava na izbor, ženama u Hrvatskoj omogućen abortus, po čemu to ti fetusi nisu ljudska bića. Sada ću kao prilog teatru apsurda u koju se pretvara HDZ-ovo prtljanje oko problematike medicinski potpomognute oplodnje, citirati odgovor koji sam primila od Vlade Republike Hrvatske.
«Znanost je dokazala da spajanjem muške i ženske spolne stanice započinje život, te je tu činjenicu prihvatila i Vlada Republike Hrvatske, te nije jasno pitanje uvažene zastupnice kojim dokumentom Vlada RH razlikuje fetus od zametka.
Vlada RH napominje da je ministar zdravstva i socijalne skrbi, mr. sc. Darko Milinović, istina, u raspravi u Hrvatskom saboru napomenuo da je zametak ljudsko biće, ali nije rekao da zbog toga nije dopustivo zamrzavanje zametaka, već zbog činjenice da postoje alternativne metode pohrane jajnih stanica koje daju prihvatljive rezultate, a nadilaze vjerska, filozofska, moralna i etička pitanja.»
 Prema ovom nemuštom odgovoru proizlazi da ministar Milinović ne zabranjuje zamrzavanje zametaka zbog etičkih razloga neprihvatljivosti zamrzavanja ljudskih bića, već, eto, iz nekog njegovog ćefa, jer mu se više sviđaju, citiram: alternativne metode pohrane jajnih stanica koje daju prihvatljive rezultate, od onih koje sukladno medicini temeljenoj na dokazima (EBM – Evidence Based Medicine) pokazuju najbolje rezultate u praksi. Drugim riječima, sukladno odgovoru Vlade RH naš ministar zdravstva piše zakone koji nisu u skladu ni s njegovim etičkim pogledima, a nisu, također, u skladu ni s preporukama struke. Iliti, ministar piše zakone u skladu s preporukama Crkve, a kada dvostruke kriterije svog osobnog ministarskog djelovanja ne može ni na koji način opravdati, onda je posljednji argument postupanje ne po Crkvinom, već po svom osobnom ćefu. Zato valjda zakoni koji izlaze iz njegove ministarske radionice i tako ’dobro’ izgledaju.
Naime, izmjene Zakona o medicinskoj oplodnji nisu jedino Milinovićevo remek-djelo koje se ove jeseni našlo na saborskom popravnom ispitu. Na popravku je bio i briljantan Zakon o ograničenju upotrebe duhanskih proizvoda koji je i ministru pokazao svu svoju promišljenu kvalitetu čim su zapuhali hladniji jesenski vjetrovi tjerajući pušače/ice s otvorenih terasa hrvatskih kafića.
U kvalitetu ministrovanja Darka Milinovića mogli smo se uvjeriti i nedavno kada je izbio skandal o kupovini neprovjerenih vakcina protiv virusa svinjske gripe u vrijednosti većoj od 300 milijuna kuna. Prvo poslušni ministrovi činovnici odsjeku glavu Srećku Sladoljevu koji je javno progovorio o ovoj sumnjivoj nabavi, a nakon što javnost burno reagira na ovakvo postupanje dobri, naivni i nevini ministar javno ukori direktoricu Imunološkog zavoda koja je, trebali bismo vjerovati ministru, samoinicijativno otpustila Srećka Sladoljeva i zabranila mu ulazak u Zavod.
S obzirom na to kako je krenulo ministra Milinovića, odnosno da svaki zakon koji izađe iz njegovog ministarskog laboratorija završi vrlo brzo u popravnoj proceduri, možemo samo dvojiti nećemo li do kraja godine još koji put u Saboru raspravljati o korekcijama nekog od Milinovićevih skandal zakona. Još više trebamo strahovati neće li ministar ponesen nekim svojim ’ćefom’ odlučiti zakonom zabraniti pobačaj u Hrvatskoj. I to nipošto ne zbog želja Crkve, već zbog toga jer neka alternativna metoda daje prihvatljive rezultate. A prihvatljivi rezultati i prihvatljivi rizik očigledno su dovoljno dobri za ministra Milinovića. A ako su dovoljno dobri za njega, moraju biti dovoljno dobri i za sve nas. I zbog toga u Saboru nećemo samo jednom, dvaput ili čak triput raspravljati o zakonima koji izlaze iz njegove skandalozne ministarske radionice. Hrvatska, očigledno, ipak nije u toliko dubokoj krizi kada imamo para za stalne popravke i krpanje neuspjelih ministrovih zakonskih poduhvata.
|
RSS Feeds
خلفيات ماسنجر
