ZaMirNET
Vlaška 91, 2. kat
Tel:
Tel/fax:
,

Nacizam malih razlika Andrej Nikolaidis

Nacizam, kao ni četništvo ni ustaštvo, nije legitimna razlika u mišljenju. Na fašističku kuknjavu o tome koliko su «nevinih» (toliko nevinih da su crkve mnoge od njih proglasile za svece) ustaša, četnika i boraca handžar divizija pobili partizani, jedini mogući odgovor glasi: imajući u vidu našu nedavnu istoriju i činjenicu da su ustaše i četnici na koncu pobijedili - očito nedovoljno.

31. kolovoza 2009

Nikšićanin B.M. požalio se novinarima da mu policija zagorčava život. Novinari, koji se polako ali sigurno pretvaraju u voajere u ime javnosti, jer se novinarstvo pretvara u potragu za golim celebrity-sisama, ipak su osjetljivi na toplu riječ koja dirne do suza. Zato su novine tužnu priču žrtve policijske torture prenijeli na pola stranice visokotiražnog dnevnika. Dvadesetosmogodišnji B.M. je pošteni porodični čovjek iz naroda - teško radi u Željezari da bi prehranio ženu i dijete. Navija za Crvenu zvezdu, ali na utakmice «nikada ne ide pijan». Kaže da «poštuje sve nacije, sve države i crkve, da mu je sin Crnogorac, iako je on rođen u Beogradu». Svoj svjetonazor opisuje riječima: «Protiv sam sekti, narkodilera i svega što remeti jedno društvo, kao što su homoseksualci. Ne znam zašto nekome smetam ako mrzim te anomalije. No, približavamo se Evropi i ubrzo ćemo shvatiti da u svakoj državi postoji otpor prema tim anomalijama. U Evropu da, ali tako što ćemo zadržati zdravu porodicu i društvene vrijednosti.» B.M., dakle, razmišlja kao dobar balkanski domaćin: poštuje tuđe, ali ne da svoje, zalaže se za tradicionalne vrijednosti, malo je zabrinut zbog toga kamo ide ovaj svijet, ali ipak jeste za Evropu - s tim da u nju ne uđemo (primijetite kako jezik otkriva da Balkanci zapravo penetriraju u Evropu: evropske integracije su za nas jebanje Evrope, otud i ne čudi da ovdašnje vlade ogromnu energiju ulažu u to kako da prejebu i zajebu Evropu i prošvercuju se «u nju») kao prosjaci, nego ponosno, sa svojom kulturom i vjerom. Sa svojim stavovima, u bilo kojoj kafani od Leskovca do Zagreba, B.M. bi našao istomišljenike - letjele bi ture pića, dok bi autentični predstavnici naših naroda i narodnosti, poštujući jedni druge u svojim različitostima, a još više u sličnostima, konstatovali kako je, ipak, mnogo više onoga što nas spaja nego onoga što nas razdvaja. Štono kažu: ko nas zavadi, pas mu mater. Zašto onda policija našeg junaka, kako sam kaže, legitimiše i hapsi čim «izađe iz Nikšića, gdje ga znaju?» Zašto je B.M. prisiljen da se požali: «Hapse me bez mnogo razmišljanja. Tako nije bilo ni za vrijeme Slobodana Miloševića?» B.M. je, kako su u naslovu teksta kojim su čitaoce pozvali da suosjećaju sa njim saopštile novine, pripadnik «sporne» ideologije. Navodnici na riječ sporne redakcijska su intervencija. Ja bih osobu koja je stavila te navodnike odveo na Vrela Ribnička kraj Podgorice, gdje žive pripadnici «spornog» naroda – Romi, pa ga/ju bacio u septičku jamu, što je i više nego «sporno» i sa stanovišta higijene, ali i prava, a potom ga/ju, što je «sporno» sa stanovišta tretmana zarobljenika, natjerao da se pješke vrati do redakcije novine u kojoj mu/joj dopuštaju da oprema novinske tekstove - ali šta ja znam i ko mene sluša, ja sam ionako poznat kao netolerantna osoba, sklona verbalnim ekscesima. B.M. je, naime, nacista. Nacionalsocijalizam je njegova «sporna» ideologija, sa dva navodnika jeziva kao dva S na uniformama elitnih nacističkih postrojbi. Ali ne zlostavlja policija njega zbog toga što je nacista - većina stavova koje B.M. zastupa temelj su ovdašnjeg common sense, zdravog narodnog razmišljanja. Kada bi policija ovdje tukla naciste, čovjek bi po čitavi dan slušao jauke susjeda i rođaka, a građani bi na glasanje i u crkve i džamije odlazili kroz špalir policajaca koji bi ih udarao po glavi. Nikšićanina B.M. policija hapsi jer je znakove svoje «sporne» ideologije iscrtao svuda po sebi. B.M. je nacistička verzija Bradburyjeva Tetoviranog čovjeka. Citiram novinski tekst: «Na grudima, leđima, rukama i nogama, B.M. je istetovirao njemački krst, kako je rekao – svastiku, ambleme zloglasne SS divizije i grupe delije-sever, grb grada Beograda, nacionalsocijalista, Hram Svetog Save, portret njemačkog vojnika iz Drugog svjetskog rata...» Razlika između B.M. i tolikih drugih koji dijele njegove stavove o porodici, homoseksualcima, tradicionalnim vrijednostima i Evropi je u tome što je on nacističke simbole iscrtao po sebi, dok oni drugi strukture mišljenja koje vode ravno u nacizam - nose u sebi. Nacizam je, kao i Đavo, u detalju. Kako se, i do koje mjere, čovjek može slagati sa B.M. a da za sebe misli da - nije nacista? Podržavate ono što B.M. govori, ali se ne slažete sa tetovažama? Za razliku od B.M., mislite da Hitler jeste bio zločinac, ali i da za mnoge stvari jeste bio u pravu? Nacizam, kao ni četništvo ni ustaštvo, nije legitimna razlika u mišljenju. Na fašističku kuknjavu o tome koliko su «nevinih» (toliko nevinih da su crkve mnoge od njih proglasile za svece) ustaša, četnika i boraca handžar divizija pobili partizani, jedini mogući odgovor glasi: imajući u vidu našu nedavnu istoriju i činjenicu da su ustaše i četnici na koncu pobijedili - očito nedovoljno. Oni su, svojom ideologijom i djelima, izašli izvan prostora političkog i etičkog, čak i izvan prostora ratnog prava i etike. Stoga se, po završetku rata, nisu imali pravo pozivati na konvencije koje su bezbroj puta brutalno kršili. Ali po tome uvijek nepogrješivo prepoznate fašistu: dok je moćniji, ubija sve različito od njega, uzda se samo u golu silu dok pravo puca kao staklo pod njegovim čizmama. A onda, kada izgubi i kada je slabiji, poziva se na pravo i toleranciju različitosti. Najednom, zna sve konvencije o ljudskim pravima koje je toliko puta prekršio. U Parlamentu Crne Gore nedavno je usvojena Deklaracija kojom se osuđuje genocid u Srebrenici. Za Deklaraciju nisu glasale Srpska lista četničkog vojvode Andrije Mandića i Socijalistička narodna partija (ne Nacional-socijalistička partija, mada liči) Crne Gore. Deklaracija nije bila samo politička, nego i etička nulta tačka. Oni koji nisu glasali za Deklaraciju, genocidlije koje su stale u odbranu lika i djela Ratka Mladića, nisu legitiman politički izbor: na glasačkom listiću, tamo gdje stoje imena tih partija, stoji golo ništa. Narcizam malih razlika – to je Frojdov termin koji je tako često korišten u opisima naših posljednjih ratova. Danas su popularni pozivi za prevazilaženje naših narcizama malih razlika. U to ime, pozivaju nas na pomirenje i kompromis sa genocidlijama. Ali kako se pravi taj kompromis: ja nisam nacista, ti jesi, ajd da se nađemo na pola? Ali šta ako između mene i onih koji nisu spremni osuditi genocid ne stoji «mala narcistička razlika», nego bezdan? U susretu sa nacizmom ne možemo «prevazilaziti razlike» i raditi na «pomirenju». Napraviti kompromis sa nacizmom da bi se prevazišao «narcizam malih razlika» znači samo jedno: stvoriti nacizam malih razlika. Tekst je peuzet iz E-novina.

komentiraj Početna stranica »»

Komentari

• Nacizam malih razlika
  31. kolovoza 2009 11:46
  odličan tekst!

  Odgovor

• Nacizam malih razlika
  31. kolovoza 2009 12:03

  Odličan tekst? Prije smeće koje opravdava poslijeratne komunističke zločine:

  http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/nacizam-malih-razlika

  • 31. kolovoza 2009 14:04
    tekst nema veze s komunističkim nasiljem. ima s nacističkim.

  Odgovor

• Nacizam malih razlika
  Kurbla, 1. rujna 2009 02:26

  Autor opravdava zločine. Gledajte ovo:

  Oni [fašisti] su, svojom ideologijom i djelima, izašli izvan prostora političkog i etičkog, čak i izvan prostora ratnog prava i etike. Stoga se, po završetku rata, [fašisti] nisu imali pravo pozivati na konvencije koje su bezbroj puta brutalno kršili.

  Kakvo je to alkemijanje? Pa zakon i postoji da bi se po njemu sudilo kriminalcima, dakle, prekršiteljima zakona. Zakon ne postoji da bi se po njemu sudilo onima koji se zakona drže - takvima se nema zbog čega ni suditi. Po autorovoj logici bi trebalo šta, suditi onima koji se drže zakona, a one koje se ne drže, linčovati?

  Što zapravo Nikolaidis hoće? On je ekvivalent likovima koji na Thompsonovim koncertima i utakmicama viču "Ubi Srbina." Ti ljudi su doista voljni ubijati, kao što najavljuju, samo što čekaju svoj trenutak. Tako bi i Nikolaidis - i u tu svrhu se predstavlja kao veli pravednik, mrzitelj fašizma, a ono što nas želi uvjeriti je "fašisti su počinili ogromne zločine, ja sam veliki neprijatelj fašista, je li da bi onda i meni mogli dozvoliti da ja malo činim zločine."

  Posebno, AVNOJ je donio dekrete kojima se ono što su Tito i suradnici napravili sa zarobljenicima smatra ratnim zločinom. Dekreti AVNOJ nisu nekakva besmislica koju bi Tito i dr smjeli kršiti kako žele. Odluke AVNOJ su bile obećanje onima koji su išli u partizane da će se tamo boriti za humanije društvo. Moj otac i djed su bili u partizanima, i sasvim sam siguran da tamo ne bi bili da su dekreti AVNOJ glasili "nakon završetka rata, zarobljenike ćemo svlačiti do gola, vezivati žicom ili im žicom probijati dijelove tijela, voditi u rudnike i ubijati udarcima malja u glavu, zarobljenice ćemo silovati a onda ubijati i ubacivati u jamu, a ubijat ćemo i novorođenčad koja se tamo rodi." Zato su zločini koje Nikolaidis opravdava ne samo zločini, nego i izdaja onih koji su se borili za humanije društvo.

  Zamirzine: ove stvari treba ozbiljno shvatiti. Nemojte nasjedati kada vam netko zločine prodaje pod "borbenost." Najoštrije to osudite i odbacite. Komunizam konačno treba prestati biti izgovor za zločine.

  • 1. rujna 2009 10:46
    pa ovdje nitko ne koristi komunizam kao izgovor za zločine. osim toga, ja osobno ne bih da iz mog džepa idu izdvajanja za luksuzne zatvore u kojima tenis igraju zločinci odgovorni za smrt tisuća ili milijuna ljudi. razlika između njih i njihovih žrtava postoji. oni pobijeni recimo djeca i starci nisu gradili konclogore niti bili ikome prijetnja. oni koji su ubijali i dalje ostaju prijetnja. i osobno, nemam ništa protiv smrtne kazne za takav tip zločina. može se to smatrati nehumanim, ali ja zapravo mislim da je to humano.
  • 1. rujna 2009 11:55

    tekst nema veze s komunizmom. ima s borbom protiv fasizma, koja nije komunisticka.

    odreci se prava na obranu, kad pred sobom imas nasilnu prijetnju je naivno.

    humano je sve sto je svojstveno ljudima. ljudski, rekli bi...

  Odgovor

• Nacizam malih razlika
  Neologik, 2. rujna 2009 11:08
  Tekst je školski primjer minoriziranja partizanskih zločina i relativiziranja žrtava. Mene ovaj tekst načelno ljuti ali sam s druge strane sasvim miran, a reći ću i zašto; zato što mediji, Predsjednik i različite snage lijeve orijentacije konstantno omalovažavaju i relativiziraju s zločinima koje su počinile partizanske snage. Kako tada objasniti činjenicu da danas u Hrvatskoj nikada nije bilo više pijeteta i razumijevanja prema žrtvama partizanskog terora? Ljudi jednostavno nisu glupi. Možete ih filati različitim sukobima, nevješto uvjeravati kako je bitan "redoslijed zločina" (nevjerojatna teza Stipe Mesića), spominjati Jasenovac svaki drugi dan na televiziji. No ljudi znaju što se događalo, znaju što su partizani radili i upravo iz tog razloga se danas na partizanski pokret gleda uglavnom s prijezirom i osudom. To nije krivnja nikakvog "rastućeg fašizma, ustaštva, neškolovanosti", već jednostavno činjenice da je pobijena ogromna količina (ne želim se upuštati u spekulacije oko broja) nečije braće, sestara, očeva, majki, nekih ljudi kojima nikad nije suđeno već su jednostavno pobacani u jame. Rođaci tih ljudi, njihovi potomci i prijatelji, imaju pravo na ljutnju jer niti danas ne znaju puno više od onoga što su znali prije 20, 30 ili 40 godina. Njihova nadanja da će osamostaljenjem Hrvatske konačno biti procesuirani (tada još živi) osumnjičenici za nedjela brzo su se rasplinula u nedovoljnoj političkoj volji svih dosadašnjih vlasti da zločince nađe i sudi im. U tom grmu leži frustracija ljudi koji nikad nisu dobili odgovore kojima su se desetljećima nadali. Oni nisu ustaše, fašisti, neonacisti. Oni su potomci mučki ubijenih koji traže odgovore, a nailaze na osudu. Logično je tada da se ne mogu i ne žele identificirati s petokrakom i mesićevim trabunjanjima
  • Kurbla, 2. rujna 2009 18:25

    Ne bih rekao da se na partizanski pokret pretežno gleda sa osudom. Što je i u redu, jer je partizanski pokret ipak prije svega ustanak protiv najzločinačkijeg režima koji je sasvim realno prijetio da bi zavladao svijetom, a zločini koji su počinjeni u okviru partizanskog pokreta su najvećim dijelom učinjeni u potaji, u suprotnosti sa osnovnim idejama pokreta koje su zapisane u dekretima AVNOJ, tako da obični partizani ne mogu biti odgovorni za njih. Ali Tito, Politbiro CK KPJ, Ozna, i svi koji su bili umiješani u dvojnoj liniji zapovijedanja jesu odgovorni.

    Čak niti na zločine se ne gleda, nažalost, jednodušno sa osudom - da se tako gleda onda ne bi Mesić bio toliko popularan političar, i ne bi bilo još preživjelih ulica, trgova itd. sa Titovim imenom. Mislim da se istina polako probija, i da će ipak biti sve jasnija kako sa životne i političke pozornice budu odlazili ljudi koji su prihvatili kult Tita i bezgriješnog partizanskog pokreta jednom u svojoj mladosti, i nikad ga nisu dovoljno revalorizirali. Ali sve to ne treba shvatiti olako.

    No, pogrešno je isticati Mesića koji jest najglasniji zaštitnik zločinaca, jer te zločine zapravo državni odvjetnik i policija trebaju istražiti i utužiti po službenoj dužnosti, a njih ne bira Mesić, nego Sabor i Vlada, dakle, HDZ. Danas je HDZ organizacija koja zataškava zločine partizana, a to je zacijelo rezultat nekog tajnog dogovora koji su prilikom smjene vlasti 1990-ih sklopili tadašnji komunistički, ex-komunistički i anti-komunistički političari e da bi izbjegli građanski rat, što nije rijetko pri smjeni diktatorskih režima. Kako ti ljudi budu odlazili sa političke i životne scene, tako će, nadam se, zločini koje su počinili partizani to više dobijati tretman kakav zaslužuju. Važno je, između ostalog, na ovakve pokušaje staljinista poput Nikolaidisa reagirati i vraćati diskusiju na pravo mjesto, te na taj način poticati ljude da razmisle o svemu još jednom, a ne da prihvate zločine zdravo za gotovo.

  Odgovor

• partizanski "zločini" i zločini
  crveni božo, 3. rujna 2009 21:10
  u hrvatskoj se ipak malo počelo previše srat o partizanskim zločinima. npr. sad su nedavno našli jamu s ubijenim njemačkim vojnicima u njoj (ubili ih partizani iz zasjede) i rekli su 2x u dnevniku "strašan zločin". pa jebem mu mater, to su bili jebeni NJEMAČKI vojnici, okupatori (!) u Hrvatskoj. šta su tamo radili? bio je jebeni rat. partizani su pobili iz zasjede svoje neprijatelje, okupatore. točka. di je tu jebeni zločin?

  Odgovor

• Nacizam malih razlika
  gost, 4. rujna 2009 13:43

  Oni su, svojom ideologijom i djelima, izašli izvan prostora političkog i etičkog, čak i izvan prostora ratnog prava i etike. Stoga se, po završetku rata, nisu imali pravo pozivati na konvencije koje su bezbroj puta brutalno kršili.

  kakva glupa, loša, pogrešna i opasna logika.

  cesto mposjecujem ovaj sajt i nevjerojatno mi je da jedan ovakav tekst moze izaci na ZaMIRzine-u ...

  • 4. rujna 2009 17:39

    pa nije ni glupa ni pogrešna logika.... jer ako nekome odričeš neko pravo, kako ga možeš tražiti za sebe....? to je razumno postavljena tvrdnja. varijanta po kojoj okreneš obraz kad te netko odalami ili ponudiš kruh onome tko te kamenom opalio, je kršćanska etika. ona pak nije apsolutna niti univerzalna. oni koji dolaze iz tog kruga moraju imati mogućnost propitati svoja etička načela.

    i autora teksta se može kritizirati i propitivati.

    a i na kraju krajeva, kad zločinac završi u zatvoru to je kršenje njegovih ljudskih prava odnosno prava na slobodu kretanja. pa što bi sad? plakali?

  Odgovor