Nedavni prijedlog zakona o alimentaciji me je potaknuo na razmišljanje o odgovornosti roditelja za ono što su njihova djeca učinila.

Naizgled to nema nikakve međusobne veze jer u tim zakonom se određuje odgovornost roditelja za dobrobit svoje djece. To je uglavnom tako i bilo bi tako da nema jedne točke prema kojoj se ovrha neplaćane alimentacije može provesti i nad imovinom roditelja neplatiše..

Čudna stvar.. Prema tom zakonu roditelj odgovara ako njegovo "djetešce" od 20, 30, a ponekad i 50 godina (gle, pa on već hoda) ili zbog toga što nije odgovoran roditelj ili zbog nekih drugih razloga (ima i toga) ne plaća alimentaciju za svoje dijete i može mu se sjesti na njegova golema primanja od 1500-3000 kn mjesečno, može se napraviti ovrha nad njegovom pokretnom i nepokretnom imovinom koju je cijeli život stjecao i (za razliku od svojeg djeteta) vjerojatno bio vrlo odgovoran roditelj. Ne može se podrazumijevati da roditelji štite svojeg "malog" neplatišu pa ih zbog toga opaliti po džepu. Ne mogu roditelji odgovarati za djela svoje odrasle i osamostaljene djece, kao ni djeca za djela i nedjela svojih roditelja...

Drugi, suprotan primjer, je onaj o maloljetnicima kojima roditelji kupuju bijesne automobile, pa onda oni nekažnjeno ili gotovo nekažnjeno divljaju ulicama. Ako ih se ulovi, onda roditelji tvrde da je auto njihov (a pravno i jest, jer ga nisu mogli registrirati na maloljetnika), a mali ili mala su ga uzeli bez pitanja. Uzimanje bez pitanja je krađa i ako je to tako prvi put (jer je maloljetnik) i ako nije učinio neko veće zlo, može proći s opomenom, ali kod ponovljenog djela mora ga se procesuirati i kazniti. Ipak, takvi su slučajevi rjeđi... Poznati su mi slučajevi gdje se znalo da su baš maloljetnim klincima roditelji kupili aute i smatrali su (a i dalje smatraju) da je normalno da oni te aute voze maloljetni, neiskusni i, naravno, bez dozvole (to se, prema jednoj sudskoj presudi za slučaj u kojem je bilo i mrtvih mladih djevojaka zove društveno prihvatljivim ponašanjem). Neki su nakon razbijanja takvih automobila, pa čak i nakon što su nekog njima ozlijedili (ili ubili) opet dobili od svojih roditelja aute. Pitanje odgovornosti tih roditelja nikad nije postavljeno. Čudno i neusporedivo s prethodnim slučajem...

Prije svega se mora shvatiti da je auto u nesigurnim rukama smrtonosno oružje, pa ga tako i treba tretirati, po istom zakonu.

Naime, ako imate oružje i netko drugi ga se dočepa (vaše dijete, na primjer) i njime nekog ozlijedi ili ubije, za to ste vi odgovorni jer niste oružje čuvali na propisani način. To znači da oružje mora biti prazno, bez streljiva, a streljivo mora biti spremljeno odvojeno od oružja. Isto tako oružje mora biti zaključano ili u ormaru za oružje (sefu) ili mora biti zaključano posebnom napravom (sajlom) koja onemogućava njegovu uporabu jer je provučena kroz cijev oružja, pa se u nju ne može staviti metak.

Ista stvar bi se morala odnositi i na auto: ključevi automobila bi morali biti nedostupni djeci, a ako se djeca dočepaju ključeva i odvezu se autom, to znači da vi niste dobro čuvali "oružje" i krivi ste za posljedice koje je proizveo "izlet" vašeg potomka i za to morate moralno, materijalo i kazneno (ne prekršajno) odgovarati.

Nije li to logično?

Ja mislim da jest.

Bravo! Odličan tekst.

ako ima ćaća da kupi bmw svojem razmaženom sinu, ona ima i za potplatit suce kad mali pogazi na pješačkom cijelu grupu djece...

Definitivno je tako, Anonymuse, ali uz prave zakone, dobro napisane, kao i mogućnost da se nakon takvog sudioništva u zlodjelu (jer oslobađanje krivca je sudioništvo u kaznenom djelu) sudac kazneno goni, a nakon što je pravomoćno osuđen za kazneno djelo ne samo da ne može više biti sudac, nego ne može nikako raditi u pravosuđu, a u principu, prema sad vrijedećim zakonima, ne bi mogao raditi ni u vojsci, ni u policiji ni u većini državnih službi, pa neka gospodin kopa kanale. Nakon nekoliko takvih slučajeva, takve bi se presude smanjile na minimalan broj. Isto tako bi suce trebalo ocjenjivati (i suce Vrhovnog suda koji su sad doživotno na tim funkcijama, a ne bi smjeli biti, barem ne bez mogućnosti da ih se s tog položaja makne ako svoj posao ne obavljaju dobro), pa ako bi dobili određeni broj negativnih ocjena, smatralo bi se ili da su loši suci ili da su korumpirani, a našem sudstvu nisu potrebni niti jedni niti drugi (iako, a to je očito, naši političari tako ne misle, inače bi izglasovali odgovarajuće zakone kojima bi se takve stvari riješile).